Enoch Cheng: Najuzbudljivije što se umjetnicima može dogoditi je da zakorače u nepoznato

Enoch Cheng: Najuzbudljivije što se umjetnicima može dogoditi je da zakorače u nepoznato

U sklopu Pogonovog programa razmjene umjetnika s Akademie Schloss Solitude, na rezidencijalnom boravku u Zagrebu trenutno je Enoch Cheng, umjetnik, nezavisni kustos, redatelj, izvođač, pisac i osnivač umjetničkog kolektiva Interlocutor iz Hong Konga. Enoch svoje radove realizira u formama koje sežu od pokretnih slika, instalacija, kuriranja, plesa, događanja, kazališta i performansa. Zainteresiran je za svakodnevne suptilnosti u suvremenom urbanom životu, pa tako kroz svoj rad istražuje uvijek aktualnu temu prostora, putovanja, fikcije, sjećanja, vremena i destinacije. Enoch Cheng će na temelju svog iskustva boravka u Zagrebu i istraživanja provedenog tijekom rezidencije razviti novi projekt u kojem kroz time-based medij želi istražiti ideje koje uključuju pamćenje, mit, vrijeme i ono što čovjeka pokreće.

U Zagrebu boraviš u sklopu programa razmjene umjetnika između Pogona i Akademie Schloss Solitude. Do nedavno si boravio u Solitudeu u Stuttgartu, točnije u kompleksu bivšeg dvorca, a trenutno si smješten u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Možeš li nam usporediti život u dvorcu s onim u muzeju?

- Oba mjesta su jako posebna. Iznenađujuće je da je život u muzeju puno usamljeniji od života u Solitudeu. U Sollitudeu, naime, nisam bio jedini umjetnik. Kada sam stigao u Zagreb u vrijeme Božića, bio sam uz čuvara jedina osoba u zgradi Muzeja. Ova jedinstvena prilika u Zagrebu je zapravo nevjerojatna jer se nisam trebao socijalizirati. Za to vrijeme sam pročitao mnoštvo toga i pogledao nekoliko filmova za što inače ne bih imao strpljena i pozornosti. U Stuttgartu je drugačija atmosfera jer jednom kada se spustiš s brežuljka na kojem se nalazi dvorac, možeš lako doći do grada koji je poprilično ubrzan. Područje oko Muzeja, kao i sami centra Zagreba za mene su zaista mirni. Ipak, imajte na umu kako dolazim iz Hong Konga, pa je moja percepcija brzine žvota doista ekstremna.

The Loss of the Yellow Striped Shirt 2017, performans i instalacija

Europa kao i Hrvatska vjerojatno predstavljaju veliku razliku od onoga što čini Aziju tj. Hong Kong iz kojeg stižeš. Možeš nam komparirati ta dva kontinenta, sličnosti i razlike i kako oni utječu na tvoj rad, s obzirom na to da se baviš temama modernog života, mjesta, putovanja....

- Iskreno, moram još bolje upoznati Hrvatsku kako bih dobio pravu sliku. Ali mogu reći ovako: moja je svakodnevica u Hong Kongu prepuna života u kojem mogu ako želim ići u šoping do 22 sata navečer i u bilo koje vrijeme jesti sve kuhinje svijeta. Svugdje se očekuje efektivnost i brzina. Kao što možete zamisliti, energija u gradu određuje način na koji ljudi žive, u dobrom i u lošem smislu. Samo ovo već čini ogromnu razliku u usporedbi s europskim zemljama. Uz toliko kulture i povijesti komplicirano je shvatiti Europu. Upravo su te razlike u različitim mjestima ono čime je motiviran moj glavni interes, a to su načini na koji gledamo svijet. Iako većina nas živi u globalizirnom svijetu i živimo manje-više slično (posebno je sličan način na koji konzumiramo) zanimaju me suptilnosti koje leže ispod svake kulture. To me zanima i kao umjetnika i kao osobu koja živi u ovom modernom društvu.

Same Boat 2017, video instalacija

Koliko si do sada upoznao zagrebačku scenu, i koji su tvoji dojmovi o njoj?

- Nedovoljno. Ali sam upoznao neke jako zanimljive umjetnike koji stvaraju u području novomedijske umjetnosti i programiranja što je nešto što nisam očekivao. Isto tako uključio sam se u neke poprilično intelektualne razgovore koje prije nisam doživio. Ali još uvijek “navigiram” po gradu jer mi se i grad i ljudi u njemu na površini doimaju poprilično hladni. Ne govorim jezik pa dosta toga ne razumijem, ali osjetim neku podzemnu struju i nadam se da ću se uspjeti zavući ispod kože grada do kraja rezidencije. Aha, i do sada sam dva puta probao lignje pa taj okus sada povezujem sa Zagrebom.

Koliko će okolina u kojoj se trenutno nalaziš utjecati na rad koji ćeš napraviti za vrijeme rezidencije te možeš nam nešto reći o tom radu?

- Još uvijek ne znam što ću raditi, unatoč tome što sam prije dolaska imao jedan, doduše dosta otvoren plan i koncept. Ali nepoznanice i iznenađenja na koja sam naišao do sada su me natjerala da presložim svoju praksu. I to je ono najuzbudljivije što se umjetnicima može dogoditi - da zakorače u nepoznato i neko vrijeme budu nesigurni. Ovaj proces je jako važan u stvaranju umjetnosti jer bi se inače držali samo svog habitata ili inercije ili čak zaglavili u proizvodnom lancu. Imam mnogo razuzdanih ideja, ali sam siguran da ću se predomisliti s vremenom. Jedva čekam da otkrijem još toga. Za sada samo mogu zamisliti da će rad uključivati time-based materijal kao što su film i performans. U međuvremenu bih volio organizirati nekoliko susreta kroz plesne radionice koje ću voditi.

Povezani sadržaj