DB Indoš & Kuća ekstremnog muzičkog kazališta: Čovjek Neuron

DB Indoš & Kuća ekstremnog muzičkog kazališta: Čovjek Neuron

Izvode : Tanja Vrvilo, Damir Bartol Indoš, Helge Hinteregger, Ivan Marušić Klif

Lekcijski performans "Čovjek Neuron" radi sa zoološkim činjenicama postojanja elektriciteta u antropološkom modusu ozvučavanjem najtišeg mogućeg zvuka neurona i prigušavanjem najglasnijeg mogućeg zvuka insekta glodavca. Postavljamo pitanje o biološkom organizmu, ustrojstvu čovjekovog mozga, homu koji sebi bez srama pripisuje epitet sapiens, koji za razliku od drugih životinjskih vrsta namjerno ubija svoje bližnje, ali i istovremeno pokušava učiniti zemlju boljim mjestom za život. Kroz lekcijski performans o funkciji neurona  pokazujemo tu suludu besmislenost koja je tako "tvrdo" utisnuta u ljudski mozak.

U svojem radu "Neuronski čovjek" Jean-Pierre Changeux predstavlja "otkriće sinapse i njenih funkcija" jednako revolucionarnim kao i otkriće DNK: ono prvo toliko precizira i modificira ovo drugo, potonje, da mu naizgled gotovo proturječi. Plastičnost mozga tvori prostor improvizacije moguć s obzirom na genetsku nužnost. Danas više nema slučaja ni nužnosti. Postoje slučaj, nužnost i plastičnost − koja nije točno ni jedno ni drugo. "Znamo da moć gena, kaže Changeux, osigurava perpetuaciju glavnih crta moždanog ustroja, oblik mozga i njegovih vijuga, raspored njegovih zona, opću arhitekturu moždanog tkiva [...]. Ali značajna varijabilnost [...] izmiče toj moći."Ako je neuronsko funkcioniranje događaj, ako ono treba proizvesti događaj, tome je tako upravo jer je sposobno samo stvoriti događaje, odogađajniti program i u određenom ga, dakle, smislu deprogramirati . Živimo u doba neuronskog oslobođenja, a da to ne znamo...

Instalacija za lekcijski performans "Čovjek Neuron"

Rad se sastoji od interaktivne skulpture napravljene od gromobranske trake i opruga koje konstruiraju figuru Neurobota. Konstrukcija Neurobota je naseljena električnim žicama i zumerima zvuka koji se napajaju energijom iz malih 12 voltnih suhih akumulatora smještenih i fiksiranih za nju. Na zumerima su magnetske pločice pomoću kojih se prianjaju na pojedinim točkama gromobrana stvarajući različite zvučne forme pritiscima na gumb ugrađen u njihovom kućištu. Pick up mikrofoni povezani sa aktivnim zvučnicima bilježe svaki kontakt na instalaciji i tako uhvaćeni zvuk emitiraju na prednjoj i zadnjoj strani instalacije. Na samim krajevima gromobranskih krakova fiksirane su opruge koje čine zvučnu mrežu, i na drugom kraju fiksirane su za metalni kvadrat koji je dodatno ozvučen. Svaki zvučni pokret prati aktivacija foto ćelije koja pali ili gasi mrežu lampi koje ispresijecaju prostor bilježeći pojavu električnosti u različitim fazama izvedbe. Performeri Štakorbot i Zrikabot probadaju štrikačim iglama konstrukciju Neurobot, stvaraju melodije istovremeno sa melodijama zrikavca i štakora koje postaju dio neuronske prirode, istovremeno neuronizirajući prirodu kroz postojanje grlenom glazbom zrikavca štakorom.

Lekcija prva: Pjevanje

Pozivna pjesma polinezijskog zrikavca, Teleogryllus oceanicus, sastavljena je iz fraza koje se ponavljaju, sve međusobno identične. Počinje krikom od pet nota, za kojim slijedi deset trilera od dvije note. Ritam impulsa registriranih u motornome živcu točno se podudara s ritmom nota. Stvara se savršeni odnos između proizvodnje nervnih impulsa koji se rasprostiru motornim neuronima, kontrakcije mišića za zatvaranje krila i emitiranje zvuka kao rezultata trljanja gudala po pili.

Prvi par krila, ili pokrilje ( elytra), služi kao muzički instrument. Unutrašnji obod je gudalo; pila, postavljena kao traka na vanjskoj strani pokrilja- žica koja treperi. Kad mužjak sklopi pokrilje, gudalo se trlja o pilu, krilo treperi oko 5.000 perioda u sekundi i proizvodi onaj karakterističan čisti i flautasti zvuk. Snažni prsni mišići upravljaju navedenim pokretom zatvaranja. Između kontrakcije mišića za zatvaranje i proizvođenja jedne note postoji bliska uzajamna veza. Ako uz pomoć elektrode registriramo električne impulse koji kruže motornim živcima, pojavljuje se uvijek isti odnos: svakom infuksu koji se prostire živcem zatvaranja odgovara jedna nota. Jednostavnije kodiranje ne da se ni zamisliti.

Lekcija druga : Bježanje

De Marse je uzgojio kulturu od 25.000 živih štakorskih neurona i povezao je s računalom na kojem je bio aktiviran softver za  simulaciju leta. Neuroni su zapravo naučili upravljati simuliranim ratnim zrakoplovom. Neuroni su zapravo stvorili umjetni bio-mozak. Prvi put su se neuroni međusobno povezali na isti način na koji se neuroni zaista povezuju u ljudskom ili životinjskom mozgu; a uspješno je uspostavljeno sučelje između tog bio-mozga i silicijske računalne mašinerije kompjutora. Mozgovi moraju biti utjelovljeni, na način na koji elektronički računalni strojevi ne moraju; no, eksperiment poput ovoga ukazuje da to utjelovljenje zapravo može biti potpuno simulakrumsko, kao u starom (osuvremenjenom-kartezijanskom) scenariju o mozgu u posudi (bez tijela).Cijeli eksperiment oslanja se na činjenicu da mozak ne funkcionira na način na koji funkcioniraju digitalna računala. Mozgovi signale šalju i kemijski i elektronički, što ih čini drukčijima od kompjutorskih čipova; na osnovi malobrojnih dokaza koje imamo o tome čini se da mozgovi nisu Turingovi strojevi, nego da djeluju prema potpuno drukčijim načelima. Zapravo, cilj je manje bio uvježbati neurone da rade koristan kompjutorski posao, nego naučiti kako mozak čini svoje izračune.

Povezani sadržaj