OTKAZANO: Antisonata // Propuštanja

‘Antisonata // Propuštanja’, umjetničko-istraživački je i izvedbeni projekt koji temeljno propitkuje odnose, uzroke i posljedice straha koji se rađa u stvaralačkom odnosu autora, izvođača i publike. U posebnom je fokusu izvedbena analiza straha koji nastaje tijekom umjetničkog stvaranja koje podrazumijeva ne pristajanje na ustaljene granice područja, provocira granice hibridnosti, granice odnosa s teorijskim poljem, granice dokidanja klasične linearnosti, fabularnosti ili pak cjelovitosti u širem smislu, apstrahirajući navedene pojmove u značenjski kontekst širi od umjetničkog polja, a poglavito pojedinačne umjetničke discipline.

‘Antisonata // Propuštanja’, propitkuje mogućnosti preprodukcijske i produkcijske usmjerenosti na autorsku suradnju s potencijalnom publikom, kao i preispitivanje teorijskih i kreativnih mogućnosti interakcije tijekom procesa nastajanja umjetničkog djela, ali i tijekom same izvedbe. Interakcije koja se ne iscrpljuje u odnosu sa živim izvođačima, već i neživim autorskim instalacijama, tekstualnim materijalom, kao i neodvojivim akustičkim obrascima i glazbi. Izuzev pitanja odmaka od klasične fabularnosti, cjelovitosti ili linearnosti kao i pitanja o formi i sadržaju izvedbe koju nam takav odmak donosi, projekt će pokušati preispitati i izvedbenu važnost opreke pojmova kohezija/kohezivnost nasuprot impresiji, afektivnom dojmu te potencijalu odmaka od ustaljene dokonstrukcije značenja. Ondje gdje nastaju prijelomi, rezovi, rupture ili prokliznuća, nalaze se i mjesta od posebnog izvedbenog interesa za ovaj projekt. Ona nisu mjesta koja valja zaobići, prekriti ili negirati, već dapače potencirati i izvedbeno dodatno apostrofirati.

Projekt se sastoji od dvije etape: Prva etapa obuhvaća seriju intervjua, fokus grupa i radionica s grupama potencijalne publike, dominantno fokusiranih na mlađe dobne skupine (poglavito učenike srednjih škola), ali i druge populacijski raznovrsne skupine. Nakon istraživačke faze slijedi druga etapa projekta, a koja pak predviđa autorsku izgradnju instalacije koju prati niz akustičkih kulisa i izvedbenih, interpolacijskih modaliteta koji ispituju potencijal hibridnosti, krajnje fragmentarnosti te iziskuju nužnost partikularne manipulacije izvedbom od strane publike u realnom vremenu izvođenja. Ženski umjetnički kolektiv posebno istražuje estetske kategorije fragmentacije teksta, taktilnosti instalacije, kakofoničnosti muzičkog zapisa, kao i multidimenzionalnih mogućnosti manipulacije istima, utjecane kako od strane izvođača, tako i publike.