Boris Tloris

Boris Tloris

Izložba se bavi javnim prostorom u Zagrebu na kritički i duhovit način. U žarištu je način na koji se javna sfera oblikuje pod utjecajem stranog kapitala i globaliziranih poduzeća – kao i «bogatih stričeva» čiji su obrisi urezani u suvremeni politički i urbani pejzaž.

Izlažu: Susanna Flock (A), Robin Klengel (A), Thomas Kluckner (A), Leonhard Müllner (A), Sun Li Lian Obwegeser (A), Vladimir Tatomir (HR)
Organizirao: Leonhard Müllner Producirao: Vladimir Tatomir

Kontekst

Ujak iz Amerike vraća se u staru domovinu i ostaje zapanjen. Zato jer je mnogo stvari pošlo po zlu. Međutim, ujak ima puno novaca i želi promijeniti neke stvari. On počne ulagati. Gradi velebne komplekse i imenuje ih po sebi. Kupuje nogometne klubove. Nekad financira umjetnost. Dobiva podršku, hvale ga, mnogi traže njegovu pomoć. Naposljetku osnuje stranku i želi postati predsjednikom. Na početku 21. stoljeća ima puno takvih ujaka. Zovu se Frank ili Andrej, Donald ili Boris. U mnogim je mjestima poduzetnički populizam, koji nerijetko obuhvaća i nacionalističke ideologije, oblikovao politički i urbani krajolik. A uvijek iznova nije ujak onaj koji se čini bogat, već susjed. On svojim ulaganjima daruje osjećaj pouzdanja, postaje dobrodošao. Taj novac pak nije dan kao dar, već se nešto uvijek očekuje zauzvrat. On oblikuje vizije, ponovno iscrtava granice starih mjesta. Uskoro grad počinje ličiti na njega. A ako nešto pođe po krivu, on jednostavno nastavlja dalje. Izložba progovara o problematici trenutnog upravljanja zagrebačkim javnim prostorom. Kritičkim i humorističkim pristupom usredotočuje se na oblikovanje javne sfere putem stranog kapitala, globaliziranih poduzeća, te „bogatih ujaka“ čiji su tragovi utkani u suvremeni politički i urbani krajolik.

Koncept

Austrijske su tvrtke od raspada Jugoslavije imale bitnu ulogu u komercijalizaciji javnog vlasništva u mladoj hrvatskoj državi. No, proces kapitalističkog kolonijalizma ne osvaja samo teritorij u stranim zemljama, već se i prostor u unutrašnjosti koji još nije zauzet kolonizira na sličan način. Jedna bitna pozornica ove transformacije urbani je javni prostor. Primjerice, uljepšavanje postaje aperitiv za razvratnu potrošnju; cvjetnjaci su prekretnice koje pretvaraju javnu imovinu u konzumeristički prostor; klupa u parku zamjenjuje se klupom u kafiću. U tom smislu izložba je kritika površine jer je estetski privlačna fasada ta koja zavodi promatrača i zaklanja pogled na temeljnu ideologiju ekonomskog dogmatizma. Umjetnički radovi tematiziraju suvremeno stanje javnog prostora u Zagrebu koje je na razmeđi neokolonijalističkog apetita, suptilnog otpora i slavlja tokom krize. 

Zahvaljujemo se sljedećim osobama: Mihovil Antić, Željko Bašković, Branka Benčić, Sarah Decristoforo, Željko Droždan, Maja Gujinović, Igor Lusic, Duško Pijuko, Tihana Puc, Sonja Soldo, Klaudio Štefančić (Galerija Galženica), Luka Tomac

Povezani sadržaj