Damir Bartol Indoš & Tanja Vrvilo: Ismena
Peta predstava iz pentalogije Kuće ekstremnog muzičkog kazališta prema motivima Dunje Robić proširuje tragove njezine verbalne glazbe iz scene ISMENA za dvije maske i jedan glas (pred Spiljom), a nadahnuta je filozofskom studijom IZBRISANO UŽIVANJE (klitoris i mišljenje) Catherine Malabou.
Nakon Doktora Miserabilisa (za lutku 1), Doktora Faustusa br. 14 (za lude lutke 2), Ja nisam ja (za tri lutke) i Male rasprave bez razuma (za četiri lutke) reanimiramo Ismenu (za dvije maske i Antigonin glas, pred Spiljom), dramoletsko-klinički naslov iz gotovo privatnog opusa kazališta lutaka za odrasle prešućivane autorice Dunje Robić. Ismena Dunje Robić zanemarena je anti-antigonska alegorijska inverzija Sofoklova mita u našem krajobrazu 1950-ih, uz Ivaniševićevu paniku u pejzažu i Anouilhovu Antigonu u Ivšićevu prijevodu do kasnijeg Marovićeva dramskog teksta. Nadživljeni eho nimfe odjekuje bez naredbe i bez početka vodnim formulama patosa Ismene, Hipolita, Antigone, Kreonta i Klitoris od anatomskog usuda kod Rufa iz Efeza do voda zaborava Ivana Illicha, manifesta Carle Lonzi Pljunimo na Hegela i geografije užitka Luce Irigaray.
U šahtofonske slike ulazi se pred Spiljom, otvaranjem dvaju bočnih šaht poklopaca. Sva speleotekstološka kretanja u kućištu Spilje-šahtofona dvostruko su nadzirana dvama stropnim i kutnim sigurnosnim ogledalima različitih očišta čije transformacijske slike snimaju nadzorne kamere i projiciraju na vanjsku limenu stijenu spiljskog instrumenta. Klitorevoluciji dviju klitoralnih maski (Antigona i Ismena) suprostavljena je falokratičnost glasa (Kreont). Klitoris je anarhist i anarhistica.
Rad spisateljice Dunje Robić (književni homonim kliničke psihologinje i pedagoginje Mire Dupelj) unosi nove kritičke zone promjenjivih identiteta-homonima, za potencijalni rizomatski atlas njezine pjesničke kritike i klinike, zahvaljujući radu s ostavštinom zapisa i slika, kućim arhivom, koji uređuje njezina unuka Iva Gruden Zdunić. Dunja Robić (tada Mira Košutić) bila je članica vizionarske izvaninstitucionalne Družine mladih 1940-ih, koju su vodili Vlado Habunek i Radovan Ivšić, među kojima su bili Ivo Malec, Kosta Spaić i mnogi drugi. Mira Košutić glumila je i prevodila u Družini mladih, Dunja Robić prevodila je Baudelairea, Rilkea, autorica je proznih i poetskih djela te libreta, Alka Ruben je pisala popularne šlagere Moja mala djevojčica (Tata kupi mi auto), Ljubav ili šala, Sretna luka, a Mira Dupelj je bila klinička pedagoginja u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče.
Produkcija: DB Indoš Kuća ekstremnog muzičkog kazališta
Autori: Damir Bartol Indoš & Tanja Vrvilo
Izvođači: Ana Kreitmeyer, DB Indoš, Tanja Vrvilo
Grlena glazba: Helge Hinteregger
Električni klavir, sax, preparirani klavir : Damir Prica Kafka
Nadzorni video: Maxime Weinmann
Šahtofonski instrumentarij i partiture: DB Indoš
Zvuk: Jasmin Dasović
Rasvjeta: Andrija Santro
Kućni arhiv Dunje Robić: Iva Zdunić Gruden
Arhiv Parainstituta Indoš: Miran Krčadinac, Ivan Marušić Klif
Podrška i partneri: Austrijski kulturni forum AKF Zagreb, Zaklada Kultura nova, Pogon – Dom nezavisne kulture, Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Zagreb – Gradski ured za kulturu i civilno društvo
