DB Indoš i Tanja Vrvilo: Stroj za bol
Šahtofonska instalacija “Stroj za bol” izvodi se u unutarnjem i vanjskom prostoru metalne kabine za dvije osobe visoke 1,80 metra, 2 metra dužine, 1 metar širine, puzeći kroz šaht-vrata njezina međuprostora i zadržavajući se u metalnom okviru njezina praga. Sva kretanja u kabini dvostruko su nadzirana s dva stropna i dva kutna sigurnosna ogledala različitih karakteristika, čije uhvaćene slike unutrašnjosti snimaju nadzorne kamere i projiciraju ih na prednju vanjsku limenu površinu.
Izvedbena kabina o uljezu boli nadahnuta je poglavljem “Hlapidba” iz izvedbeno-teorijske knjige Izvedi ili snosi posljedice (Jon McKenzie), Doyleovim pripovjetkama (Kad je svijet vrištao, Stroj za dezintegraciju) i filozofsko-poetskim fragmentima o politikama (ne)prijateljstva izvanjskog i unutarnjeg prostora (Deleuze & Guattari, Tisuću platoa; Kapitalizam i shizofrenija 2).
“Perfurmance ili Hlapidba boli” je smicalica granične površine, neuslojeni element izvan stratuma performansa intimnog izvanjsko-unutarnjeg prostora, uvijek spremnog za preokret, za razmjenu (ne)prijateljstva. Ako postoji granična površina između takve unutarnje i vanjske strane, onda je površina bolna s obje strane. Hlapidbeni potres su vrata koja destabiliziraju ovu formaciju zahvaljujući džepovima iterabilnosti, autoreferencijalnim rupama u kojima se izvanjsko izvrće na unutra i koje opetovano ispituje nepostojane granične površine, njihove zamjenjive i reverzibilne intimnosti. Hlapidbeni prag je snop zraka koji drži vrata, maglica međuprostora u kojoj dvoje, izvanjsko i unutarnje, prodire jedno u drugo. Prag drži ono između, bol koju je prisvojila tvrdoća kamena. Hlapidba, vonj stvari i riječi, znoj tijela, miris diskursa boli proizlazi iz spremnosti unutarnje i vanjske strane da se ponište, iz njihove spremnosti za razmjenu neprijateljstva. Hlapidba hostipitalnosti uljeza kao apsolutnog gostoprimstva, nerazdvojnosti neprijateljstva i gostoljubivosti. Izvanjsko i unutarnje uvijek su spremni razmijeniti svoje neizbježno neprijateljstvo poput dara gostoprimstva, točno tamo, na vratima, na pragu, između. Iskonska slika vrata akumulira žudnje i iskušenja dviju vrsta sanjarenja i mora. U vratima su dva bića i njihov dvosmjerni san.
Izvođači: DB Indoš, Tanja Vrvilo
Umjetnički suradnici: Andrija Santro (svjetlo), Jasmin Dasović (zvuk), Maxime Weinmann (nadzorne kamere)
Video dokumentiranje: Nina Đurđević, Miro Manojlović
Podrška i partneri: Zaklada Kultura nova, Pogon - Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade, Ministarstvo kulture i medija RH, Gradski ured za kulturu Grada Zagreba
Autor naslovne fotografije: Ratko Mavar
Molimo korisnike i posjetitelje da se pridržavaju epidemioloških mjera - dezinficiraju ruke, drže fizički razmak i obvezno nose maske u prostorima Jedinstva i oko njih onda kada fizički razmak nije moguć. Ukoliko imate respiratorne probleme ili povišenu tjelesnu temperaturu, molimo vas za posebnu pažnju prema drugima te da nam se na programu pridružite kada oni prođu! Zdravlje nam je uz umjetnost i kulturu na prvom mjestu, pa vas molimo da pazite na sebe i druge te najljepše zahvaljujemo!
