DB Indoš Kuća ekstremnog muzičkog kazališta: I:O:

DB Indoš Kuća ekstremnog muzičkog kazališta: I:O:

Rad I:O: čini tiha mega(reflekto)fonska kulisa povremeno nadglasavana živim glasovima i njima pripadajućim oprugama, post-noise kaotičnom bukom gitare, basa, bubnja i saxa stvarajući bučne šahtofonije.

Šahtofonska glazba je vrsta hibridne zvukovne umjetnosti, ona je udaljavanje od glazbe, od notnog zapisa ka grafičkom zapisu koji daje instrukcije za mikro-zvučno izvođenje na makro-fotogramskom materijalu iz Martinčeve knjige na kojoj stvaramo konceptualnu praksu zvukovnog u umu i umskog u zvukovnom. Nadalje proizvodimo ur-holografonske susrete nadzornih kamera inkorporiranim u konstrukciji nomadskih Šahtofona, koji klize glatkim teritorijem izbrazdanim paralelnim metalnim šinama. Susretanje uhvaćenih slika je rad nadzornih kamera koje snimaju slike unutar trostrane šaht crne kutije, jedno mnoštvo slika je uhvaćeno u sigurnosnim ogledalima, a drugo mnoštvo slika proizlazi iz direktnog kontakta ruku i opruga u jezgri crne šaht kutije.

Politika rada se temelji na tezi da su aparati kojima je suvremeno čovječanstvo okruženo ( ne samo atomski) stvorilo krajolik u kojem je sebe učinilo bogovima, ili čak sličnim Bogu. Radi se o statusu ljudi i tehnike bez obzira da li smo reliogiozni ili ne u kojem bez obzira na činjenicu da su uvjeti naše egzistencije potpuno ili djelomično izmjenjeni da za njihovu karakterizaciju više nisu dovoljni drugi pojmovi osim religijskih. Pod ovime se podrazumijeva da danas nismo svi primarno smrtna nego usmrtiva bića. U tom smislu smrt Ivane Orleanske u srednjevjekovnom dobu je primjer za usmrtivost Ivane u vrijeme postindustrijske revolucije, istodobno živeći u vremenu u kojemu smo izgubili budućnost.

Početkom 1977. Ivan Martinac je inicijator osnivanja filmske biblioteke „Elipse“, iste godine tiska „Filmsku teku“ (filmografiju svjetskih i jugoslavenskih redatelja), a 1980. „Carl Theodor Dreyer: Stradanje Ivane Orleanske“ („rekonstrukciju“ istoimenog filma postupkom fotogram na fotogram).

Napomene autora I.Martinca uz rekonstrukciju:

Rekonstrukcija knjige snimanja Dreyerova filma "Stradanje Ivane Oleanske" izvršena je po kopiji koju posjeduje Jugoslavenska kinoteka. Dužina kopije zajedno s napomenom redatelja, špicom i uvodnim titlom jest 1938 metara ili 70 minuta. Trajanje kadra precizno je naznačeno u sekundama i filmskim sličicama, s tim da jednu sekundu čine 24 sličice. Svaka sličica je prezentirana u obliku fotografije. U opisu scene korišten je tekst originalnog Dreyerovog scenarija gdje god je to bilo moguće, odnosno gdje je odgovarao snimljenom kadru.

Autori: DB Indoš / Tanja Vrvilo
Izvode : DB Indoš, Tanja Vrvilo, Eva Badanjak
Ex SeXa / Bilosnić Ivan Bic, Nino Prišuta, Ratko Danilović
Cul De Sac / Damir Prica Kafka
Video projekcije : Branimir Štivić
Majstor tona : Jasmin Dasović
Majstor svjetla : Andrija Santro