OTKAZANO: DB Indoš Kuća ekstremnog muzičkog kazališta: Šahtofonija Požuda
Slijedom preporuka Nacionalnog stožera civilne zaštite, otkazujemo nadolazeće javne programe u Pogonu kako bi doprinijeli kolektivnoj brizi o smanjenju širenja koronavirusa. Pazite na sebe i druge!
“Šahtofonija Požuda” se nastavlja na seriju već izvedenih i novih budućih izvedbi u kojima aproprijacije tekstualnih materijala filozofskog, književnog, dokumentarističkog karaktera podvrgavamo raznovrsnim govorno zvukovno-slikovno-koreografskim tehnikama.
Radi se o futurističkom manifestu "Požuda", Valentine Saint -Point, koji je imao za budući cilj totalnu emancipaciju feminističkog stvaranja su-postavljenom tezama iz recentnog manifesta"Feminizam za 99% (Cinzia Arruzza, Nancy Fraser, Tithi Bhattacharya) koji sadrži žudnju za novim slobodnim "anti-društvom". Novi projekt Šaht Akestra je zasnovan na konceptu izvođenja šahtofonskih partitura u užoj formi ekstremnog muzičkog kazališta, a u proširenoj formi interaktivne mobilne ur- holografonske instalacije za različite galerijske, koncertne i javne prostore. Manifeste izvodimo kroz serije iznova konstruiranih meta-geometrijskih kretanja proizašlih iz rada s lažnim nomadskim ur-holografonskim slikama, proizvodnjom obilja buke megafonskim petljama, magnetofonskim vrpcama, i zvukovnim eksperimentima na opružnim instalacijama. Pozitivno subverziramo imperativnu misao iz futurističkog manifesta o požudi (Požudu moramo pretvoriti u umjetničko djelo), i kritičke teze iz manifesta "Feminizam za 99% ", kroz koje se sadržajno ukazuje kako danas, nakon 40 godina neoliberalne vladavine, feminizam za mnoge znači uspjeh unutar kapitalizma. Odabirom materijala i umjetničkim tehnikama za njegovo izvođenje sudjelujemo u žudnji za pozitivnom revolucijom u svijetu negativno mondijaliziranim rasizmom, imperijalizmom, seksizmom, militarizmom, proizvodimo požudu za sigurnim migracijskim rutama bijega.
O politici rada razmišljamo u kategorijama razmišljanja filozofske antropologije G. Andersa o odnosima novostvorenih aparata i futurističkih spoznaja. U njegovoj tezi futuristički umjetnici, romansijeri prognoziraju budućnost direktno iz izgleda ili funkcije aparata i njihovu funkciju kojom će nas ljude preobraziti ukoliko ne zaustavimo mehaničku funkciju njihove ruke, stoga će biti i vidljivo iz te radnje zaustavljanja ili blokiranja kakav će biti efekt metaforički potencijalno zadanog udarca. Naša instalacija je prožeta aparatima koji uobličavaju izvođačka kretanja, postižu efekte koji su izazvani dobrovoljnom prinudom njihove upotrebe u izabranom umjetničkom činu, jednom od futurističkih manifesta koji je imao za budući cilj posvemašnju emancipaciju feminističkog stvaranja, i feminističkim feminizmom koji želi potpunu emancipaciju žene u novom slobodnom "anti-društvu".
Elektronika, perkusije : Andrija Santro , Matija Santro
Šaht slike & elektromagnetski pejzaži: Miro Manojlović
Šahtofoni & partiture: DB Indoš
Ton: Jasmin Dasović
Svjetlo: Andrija Santro
Nadzorne kamere: Maxime Weinmann
Majstor instalacije: Nebojša Jelačić Ćina