Ivana Stećuk: Dijalog
Što se događa kada krenemo otvarati ladice u glavi i istresemo na površinu njihov sadržaj? Što se događa kada smo neoprostivo iskreni sami prema sebi? Kada smo u trenutku sa svojim stanjima i osjećajima i kada smo svjesni da pred sobom možemo biti bilo koja verzija sebe?
Rad "Dijalog" inspiriran je srazom subjektivnih želja i objektivnih mogućnosti gdje se pojedinac ili skupina susreće s pitanjima identiteta, misli i osjećaja. Tko sam ja? Jesam li samo djelić svojih misli ili osjećaja i mogu li se i trebam li se uopće osloboditi od toga?
Performans "Dijalog" istražuje odnos izvođača i identiteta kanaliziranog putem osjećaja i misli koji ispoljava na površinu u obliku nosivog objekta ili izbljuvka koji smo si sami zadali. Identiteti, tj. uloge u koje smo se dobrovoljno uvukli postaju ograničavajuće i iz njih se ne možemo osloboditi.
Izvođači ostvaruju dijalog međusobno i s publikom putem igre, kretanja, svakodnevnim radnjama i fizičkim kontaktom koji je ponekad bezazlen, ali u trenucima agresivan, no neće nauditi promatraču. Devet identiteta, u kojima izvođači prenose pokretima i gestikulacijama priču iza pojedinog nosivog objekta kreću se među publikom. Posjetioci će biti svjedoci namjere kretanja, sputavanja, konfrontacije, borbe, udruživanja, prevlasti, potčinjenosti, prepuštanja i predaje. Osjećaj, misao, oblik i pokret djeluju jedni na druge i stapaju se u stvarnu situaciju zbivanja u prostoru. Gledaoci su u početku samo promatrači, a završavaju kao aktivni sudionici kroz dijalog koji nije razgovor, već pokret i vlastiti znakovni jezik koji sam napravila s kojima identiteti raspolažu.
Bilo da je verbalna ili neverbalna, interakcija nam pomaže da shvatimo drugoga, koliko i sebe. Svoja stanja svijesti, razmišljanja, dileme i stavove kada podijelimo sa sugovornikom, dolazimo do zaključka koliko smo svi u različitosti jednaki.
Performans u trajanju od petnaest minuta uključuje autorsku glazbu, izvođače, pokret i šivane nosive objekte.
Ivana Stećuk (1997.) svojim radovima hvata misli, osjećaje i trenutke u svakodnevici dajući pritom sitnicama i greškama glavne uloge. Izražava se kroz tekstilne instalacije, objekte, performanse i umjetničke knjige. Igrama riječi vezenjem daje treću i taktilnu dimenziju. Pohađa 1. godinu MA studija Grafika ALU u Zagrebu u klasi prof. M. Vodopije. Održala je tri samostalne izložbe: "Kako smo se igrale", Galerija VN, 2021; Pesi i Luleki“, Galerija Hodnik, ALU, Zagreb i „Lirski dnevnici“, u ciklusu Šalji dalje-Ispred igrališta, Bistro Lauba, Zagreb, 2019. god. Sudionica je mnogo grupnih izložbi i radionica kao što su: „12. HT-nagrada“, MSU, Zagreb; „Matrice: Prostor slobode“, Galerija SC, Zagreb; „Ususret Salonu“, Galerija Šira, Zagreb i „Triennale of Printmaking Workshop Sofija“, Muzej na grad Skopje, Skoplje, 2019. godine. Dobitnica je dviju Rektorovih nagrada, obje za veliki timski znanstveni i umjetnički rad: „Instalacija i rekviziti za predstavu Tri Sestre“ u suradnji sa Akademijom likovnih umjetnosti i Akademijom dramskih umjetnosti 2021., te "Kulturno-umjetnička suradnja studenata Filozofskog fakulteta i Akademije likovnih umjetnosti u stvaranju kazališne predstave Sablasna sonata" 2019. godine.
Foto: Diana Zubak (35 analogue kolektiv)
Projekt su podržali: Gradski ured za obrazovanje kulturu i sport Grad Zagreb, Ministarstvo kulture i medija RH i Zaklada Kultura nova
