Lojzekov triptih: Snovid i Plava vrata

SNOVID

5. prosinca 2025., 20.00
Velika dvorana Pogona Jedinstvo

Imerzivna predstava “Snovid” je nastavak predstave “Lojzekov san” i centralni dio trilogije “Lojzekov triptih”. Tijelo prestaje postojati, a duša prelazi u prostor bez čvrstih granica, smjera i povratka. Postoje samo impulsi duše, fragmenti sjećanja i izobličeni oblici koji privlače i odbijaju.

Privučen tim impulsima, Lojzek nailazi na oblike koji su istodobno i poznati i neuhvatljivi amorfne figure koje se rađaju iza emotivnih zaklona, duhove koji vade i zakapaju vlastite navike, bića koja se spajaju i razilaze u ritmu neumoljive prirode odnosa. Drugi se pak neumorno vraćaju na isti zadatak, gomilaju i razgomilavaju, kao da svijet može biti sažet u neprekinutom ciklusu pokušaja i odustajanja. Tu su i oni koji iscrtavaju prostor oko sebe do mjere da se gubi granica između prisutnog i odsutnog. Gorostasne sjenke opsesivno premještaju začudne objekte, pokušavajući uvesti smisao u vlastiti grč, kao da bi red mogao zaustaviti propadanje. Ima i tijela što zapinju u čežnji, u kriku koji nikad ne prestaje odjekivati. Borba je to koja nikada ne završava oslobođenjem nego beskonačnim ponavljanjem unutarnjeg sudara. Druge sile stalno ponavljaju isti ciklus: gomilaju i prazne, traže smisao u procesu koji se nikada ne dovršava samo kako bi bili svježi za neki novi nedovršeni proces.

Sve su to odrazi duševnog pejzaža kroz koji Lojzek prolazi. U tom hodu kroz beskonačnu tamu, svaka se gesta pretvara u trag o tome što znači izgubiti, pronaći i opet izgubiti sebe, druge ili možda samu mogućnost povratka. Ono što je počelo kao intimna trauma pretvara se u mapu zajedničkih iskustava svim putnicima kroz onostrano, kroz fragmente koji iskušavaju i zavode, koji pokazuju koliko je sve krhko, a opet neuništivo u svojoj upornosti da se ponovno pojavi.

Zato te pozivamo Putniče da zalutaš u Snovid s ostalim dušama i možda na kraju i nađeš neki davno odsanjani dio sebe.

Predstava "Snovid" na rasporedu je 5. prosinca u 20 sati. Neposredno nakon nje, isti dan u 22 sata, izvedba je predstave "Plava vrata", ujedno i finalni dio trilogije. 

Autor, režija, poster: Dario Bukovski
Produkcija: Putnici
Izvode: Dario Bukovski, Adriana Josipović, Damir Klemenić, Ivana Pedljo, Lidija Kraljić, Marijana Matoković, Esox Lucius Ido, Margareta Vidmar, Marko Amižić
Kostimografija: Karmen Perković
Scenografija: Dario Bukovski, Esox Lucius Ido, Margareta Vidmar
Glazba: Bernabe Romero, Lidia Horvat
Dizajn svjetla, tehničar zvuka i rasvjete, video projekcije, praktični efekti: Maxime Weinmann
Financijska podrška projekta “Lojzekov triptih”: Zaklada “Kultura Nova”

PLAVA VRATA

5. prosinca 2025., 22.00
Velika dvorana Pogona Jedinstvo

Imerzivna solo predstava “Plava vrata” zatvara trilogiju “Lojzekov triptih” i otvara prostor promjene. Od Lojzeka je sada preostao samo fragment duše, a pred njim stoji najveća preobrazba.

Na pragu među-života, on osjeća da se mora raspasti kako bi mogao biti ponovno sastavljen. Svaki pokret postaje lomljenje starog oblika, svaki dah brisanje tragova prošlosti. No u toj gesti nije samo kraj, već i bolna čežnja za novim početkom. Kroz pokrete Lojzek priziva oblik koji još ne postoji – tijelo koje se tek treba roditi iz ruševina starog. On istodobno teži novom biću i odbija ga, posrće u samoći, traži zaklon u nostalgiji koja više ne funkcionira.

Svaka kretnja je i pad i uspon, i odbijanje i prizivanje. U tom rastrganom ritmu duša i tijelo lome se jedno o drugo, kao da žele zaboraviti sve stare konstrukte koje su ih vezale. Ono što se urušava nije samo tijelo, nego i svi obrasci, navike i sjećanja – sve ono što je određivalo prethodni oblik postojanja.

U tom raspadanju rađa se energija: ne kao povratak na staro, nego kao okret prema praznini koja mora biti ispunjena. Tek kada se sve izbriše i kad se cijelo biće isprazni, pojavljuje se prostor za novi početak. Nužan i neizbježan. Jedini moguć.

To je trenutak u kojem nestajanje postaje početak, a gubitak nužan temelj nade. Ono što se mora srušiti, ruši se; ono što se mora izgraditi, tek traži svoj oblik. „Plava vrata“ mogu biti bolna, ali su i jedini put prema životu koji tek dolazi.

Autor, režija, scenografija, izvedba: Dario Bukovski
Produkcija: Putnici
Dizajn svjetla, tehničar zvuka i rasvjete: Maxime Weinmann
Glazba: Bernabe Romero
Poster: Lidia Horvat, Dario Bukovski
Financijska podrška projekta "Lojzekov triptih": Zaklada “Kultura Nova”

Više o prvom dijelu triptiha autora Darija Bukovskog "Lojzekov san", u više navrata izvođenog u Pogonu Jedinstvo, potražite na linku.

Dario Bukovski je filmski i kazališni redatelj iz Zagreba. Bavi se dokumentarnim filmom, kazalištem te video produkcijom. Kao autor istražuje intimne ljudske priče često spajajući dokumentarne postupke s poetičnim vizualnim pristupom. Njegovi filmovi "Tamo gdje živi Nada" i "Florian" prikazani su i nagrađivani na domaćim i međunarodnim festivalima. U novijem radu fokus širi prema kazalištu i interdisciplinarnim izvedbenim formama, uključujući predstave "Lojzekov san", "Snovid" i "Plava vrata". Kao redatelj/snimatelj/montažer u video produkciji Filter radi na promo, korporativnim, dokumentarnim i product videima. Ponosan je dog i cat daddy Chillyu Horvatu i Sammyu Bukovskom.

Udruga Putnici kroz transformacijske događaje koristi imerzivnu, participativnu, interaktivnu i eksperimentalnu umjetnost te njezinu ludičku, iscjeljujuću i socijalnu funkciju kako bi transformirala pasivne, destruktivne i ranjive pojedince, pružajući im iskustvo autentičnog identiteta umjetnika i vlastitog kreativnog potencijala, dok istovremeno djeluje kao terapijski proces koji ukida granice između publike i izvođača, povezuje sudionike te ih osnažuje da postanu aktivniji stvaratelji vlastitog života, razviju veću emocionalnu otpornost, jačaju zajednicu kroz kreativnu suradnju i doprinose pozitivnim društvenim promjenama.