Nives Sertić: Pejzaži
Ova kontemplativna i atmosferična video instalacija uranja nas u makro i mikro okoliše mediteranskih, autorici intimno bliskih motiva, koji svojim dugim kadrovima i sporim ritmom žele potaknuti da od gledaoca ponovno postanemo promatrači — svoje okoline, sebe samih, ali i nevidljive spone koja postoji između ta dva (ne)odvojena entiteta, da usporimo i da se prisjetimo što je to vrijeme — zaboravljena dimenzija 21. stoljeća.
Instalacija također preispituje našu poziciju i percepciju naspram, te nudi moguće odgovore na to što je to pejzaž u suvremenoj umjetnosti — kako ga prikazujemo, što prikazujemo, te zašto i kako govoriti kroz ovu formu u ekološki kriznim vremenima i na toliko dozivanom pragu kraja antropocena: o promatranju i pogledu, o fascinaciji vremenom, pokretom, svjetlom i (ne)pokretnom slikom, o ljepoti kao stanju — ne estetici, o našem auto-rekalibracijskom sistemu u izazovnim vremenima ...
Rad je nastajao tijekon posljednje dvije godine na rezidencijalnim programima (i između njih) Atelieri Žitnjak: Atelier Živi! i Cite internationale des Arts Paris.
Nives Sertić (1984.), multimedijalna umjetnica čiji interesi variraju od dugogodišnjih interdisciplinarnih projekata, do poetskih instalacija i performansa. Fluidna u medijima, te istraživanjima granica i preklapanja istih, smatra da su fotografija i film još uvijek najbitniji u njenom radu, a da su isčitavanja teme i konteksta rada ti koji za nju određuju finalni medij i formu radova.
U recentnim radovima bavi se percepcijom i promatranjem okoliša te našeg odnosa s istim, a promatranje kao čin kontemplacije je metoda koju koristi u svom radu već niz godina.
Svjetlo, kao proto-medij zapisa u fotografiji i filmu, često se pojavljuje kao motiv ili nositelj radnje određenog djela: 60 godina 15 dana (2016.), 3 do 10, stabla (2017.), Pogled koji nestaje (2018.), Kuća je Šuma je Kuća (2019), U đardinu, ispod i između (2019-2023), Objek za pokret, svjetlo i zvuk (2022. s J. Parvianenom)
Od 2016. autorica je vizualnog identiteta festivala animiranog filma i stripa Supertoon u Šibeniku. Kao koautorica i multimedijalna suradnica radila je i na nagrađivanim dizajnerskim projektima s D. Gamulinom i A. Sevšekom kao što su Lipa pamti (2017), Ako te zaboravim...- Holokaust u Hrvatskoj 1941. - 1945. (2020.). Predavala je na Studiju dizajna Sveučilišta u Zagrebu i na POU Zagreb.
