Predstavljanje publikacije Christopha Szalaya: When I walk through the city, I see flags everywhere...
U petak u Mislavovoj predstavljamo publikaciju Pogonovog rezidenta Christopha Szalaya.
Pisac i umjetnik Christoph Szalay boravio je u Zagrebu na rezidenciji od studenog 2018. do siječnja 2019. godine u sklopu Pogonove razmjene umjetnika na rezidencijalnim boravcima s Akademie Schloss Solitude. Zagrebačka rezidencija potaknula ga je da napiše publikaciju "When I walk through the city, I see flags everywhere, and I am always curious if they will speak to me or stay silent." u kojoj se na osobit način, kroz pogled "izvana" osvrće na pitanja stvaranja nacionalnih mitova, priča, povijesti... Replika Bašćanske ploče i Vučedolske golubice te jedna morska školjka koje su stajale na polici u stanu u kojem je Szalay boravio otvorile su pitanja o tome kako pričamo priče, tko ih priča i o potrebi da ih ponekad ispričamo potpuno drugačije od uobičajenog. Razgovor o publikaciji će s autorom voditi Bojan Krištofić.
A story that collapses is a rupture, a rupture that makes you turn your head and eyes either to the past, in an almost delirious need for causality and continuation, or it can make you embrace its breakage. Reading the publication Lucid Garden on Iranian-born artist Mehran Atashi is revealing. There is a passage in the introduction where Atashi’s practice is described as steadily building a universe, a constellation that can’t be broken, because it already embodies its ruptures, and doesn’t aim to be finished. It’s a reference to fluidity, to a constant state of becoming rather than something firm and fixed. Of course, an artist’s practice is something very different than the telling of a nation. Nevertheless, I like to think that the strategies and tools could be applied beyond a single person’s creative process, even all the way into the realm of negotiating national identities.
Iz publikacije Christopha Szalaya
Christoph Szalay je pisac, kustos i književni urednik u Forum Stadtparku u Grazu. Studirao je njemačku filologiju u Grazu te umjetnost u kontekstu na UdK Berlin. Trenutno je rezident pri Akademie Schloss Solitude u Stuttgartu, u području vizualnih umjetnosti i teorije, te u sklopu te rezidencije boravi i u Zagrebu (u organizaciji Pogona). Nedavno mu je dodijeljena nagrada Alice Salomon Poetik. Recentni umjetnički projekti su: instalacija "Heimat, steirischer herbst Volksfronten", 2018.; "when we turned off the light [we didn't see nothing]", 89plus / Luma, Zürich, 2017.; "SPACE=WOW (BUT I STILL MISS YOU, EARTH)", chapbook by Spacecraft Press, Calgary, 2017., izvedeno kao mjuzikl u Minoriten Graz te na danima mjuzikla u Beču 2017. Njegovi nadolazeći kustoski projekti uključuju dvotjednu rezidenciju Amalije Ulman (u suradnji s Grazer Kunstverein) kao i naručeni rad od Kameelahe Janan Rasheed. Christophove radove možete pogledati na www.toutlemondesaitque.com.
Bojan Krištofić je pisac, likovni kritičar i dizajner. Diplomirao je dizajn vizualnih komunikacija na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2012., a profesionalno je aktivan od 2010. godine. Kao kritičar i novinar u kulturi surađivao je s brojnim tiskanim, digitalnim, radijskim i televizijskim medijima u Hrvatskoj i inozemstvu, a kao dizajner i povremeni kustos izlagao je svoje radove na više skupnih izložbi te je samostalno i u koautorstvu dosad kurirao tri. Autor je dva književna samizdata, aktivan je na sceni DIY izdavaštva, a ujesen 2018. objavio je pjesničku knjigu "Makroorganizmi" (Jesenski&Turk, Zagreb). Bio je rezident u području međunarodne književnosti pri Akademie Schloss Solitude u Stuttgartu, a otpočetka 2019. je voditelj programa Galerije Atelieri Žitnjak. Član je i Hrvatskog dizajnerskog društva, AICA-e te Kinokluba Zagreb.
Projekt se provodi u partnerstvu s Akademie Schloss Solitude i Muzejem suvremene umjetnosti u Zagrebu. Projekt podupiru Ministarstvo kulture i Grad Zagreb.