Diptih predavanje o uniformi: Uniforma – performativnost (monolitne) duše i tijela i Performativna uniformiranost japanskog društva

Izlaganje Suzane Marjanić "Uniforma – performativnost (monolitne) duše i tijela" kratak je kostimografski presjek od zenitističkih večernji Marijana Mikca do skulpturalnih antimodela multimedijalne umjetnice Tajči Čekade koja odbija diktat modne scene i standardnoga catwalka. Naime, što se tiče povijesti umjetnosti performansa lokalne scene, Marijan Mikac, koji je 1923. godine izvodio zenitističke večernje u Sisku, Petrinji i Glini, kako bi prema zamisli zenitozofa Ljubomira Micića zenitizirao Baniju, navedene je teorijske performanse izvodio u uniformi vjerojatno mornaričkog kadeta. Inače, sâm je Micić inzistirao na navedenu Mikčevu odjevnom kôdu, a zasigurno je time, kako je detektirao Branimir Donat, nastojao potencirati kontrast između društvene uniformiranosti i zagovarane slobode duha. Boris Vrga pridodaje i činjenicu kako ne treba posve odbaciti praktično razmišljanje, po kojem je upravo mornarička uniforma štitila Mikca od nepoželjnih nasrtaja isprovocirane i šokirane publike, koja prema njegovom mišljenju i nije "zasluživala drugo nego da bude osveštavana s posprdama i porugama". U tome smislu uniforma se na platformi našega avangardnoga performansa pojavljuje upravo kao znak oporbe protiv monolitnosti duše i tijela, ali jednako tako i kao platforma izvedbene samoobrane od mogućega napada publike kojima su avangardisti bili izloženi. Ukratko, izlaganje će podsjetiti na performativnost uniforme/kostimografske metamorfoze u našoj umjetničkoj praksi.  

Martina Križanić kroz prezentaciju japanske kulture izložit će načine na koji uniforma poprima različita značenja (i potencijale) u društvu. Jedan od najpoznatijih simbola japanske kulture je onaj japanske školarke, odjevene u tradicionalnu školsku uniformu mornarskog stila. Ta simbolika ujedno sugerira važnost uniforme za japansko društvo (navodno i upravo radi) kolektivističkog duha, koji prožima sve njegove strukture, što pogotovo uključuje i razne individualističke formate pop kulturnih, femininih i buntovnih, mladenačkih, subkulturnih pojava. Uniforma se subverzijom transformira u multiformu, često devijantnu i opasnu za društvene vrijednosti, koja zatim mahom putem trenda očarava široku populaciju japanskog društva, kao i njegovu svekoliku svjetsku publiku. Privlačnost leži upravo u oksimoronu, a uniforma i multiforma očituju se kao dvije strane istog novčića, performativnosti identiteta u svakodnevnom životu. Predavanje će popratiti odjevni performans autorice, kao ilustrativni primjer sadržaja predavanja.  

Video snimka performansa "Presvlaka" Martine Križanić bilježi transformacije autoričinih identiteta uz naglašenu rodnu simboliku, u tri čina; svaki diktira specifična društvena prigoda. Naoko neformalni i spontani karakter komunikacije s publikom privlači je i uključuje u sam performans postepeno, kroz činove, a u posljednjem, performans iz individualnoga prerasta u kolektivni – obred zajedničkog (raz)odijevanja. Proces nije snimljen do kraja jer je u posljednjem činu gašenjem svjetla publici omogućeno da otpusti društvene kočnice i prepusti se doživljaju sjedinjavanja mnogostrukih identiteta u jedan unificirani, plemenski identitet. Medij za razmjenu je živa punk glazba, koja upravo iz rudimentarnosti ritmova ima potencijal univerzalnog jezika jedinstva.  

Predavanje prati izložba fotografija na temu Uniforma s kojom se završava ciklus izložbi Galerije 90-60-90 (2016/2017) na ovu temu. Izložba ostaje otvorena 16. i 17.12. od 16-20h.  

Suzana Marjanić (r. 1969.), znanstvena savjetnica, radi u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, gdje ostvaruje interese za teorije mita i rituala (disertacija: Mitsko u usmenoknjiževnom — tragom Nodilove re/konstrukcije “stare vjere” Srba i Hrvata. rkp. 2002.), kulturnu animalistiku te izvedbene studije. God. 2005. u Nakladi MD objavila je knjigu Glasovi "Davnih dana": transgresije svjetova u Krležinim zapisima 1914–1921/22., a 2014. god. knjigu Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas. Suuredila je pet zbornika radova. Članica je uredništva časopisa Treća: časopis Centra za ženske studije i časopisa Narodna umjetnost. Za knjigu Kronotop hrvatskoga performansa: od Travelera do danas (Bijeli val, Institut za etnologiju i folkloristiku, Školska knjiga): Godišnja nagrada Hrvatske sekcije AICA i Državna nagrada za znanost. Vanjska je suradnica (predavačica) Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Sveučilišta u Zadru i Odjela za kulturologiju Sveučilišta u Osijeku.  

Martina Križanić, dipl. sociologinja pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (diplomirala 2012.), mag. ing tekstilnoga i modnoga dizajna (kostimografija) pri Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu (magistrirala 2017.). Diplomski rad iz sociologije nagradio je Centar za ženske studije 2012. godine, a objavljen je uz potporu Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti i obrazovanja u Nakladi Jesenski i Turk pod nazivom Slatko lice pobune 2013. godine. Producira neprofitne sadržaje japanske kulture od 2006., suradnica Veleposlanstva Japana u produkciji događanja 2013.-2016. Kao umjetnica je sudjelovala na 12 modnih revija u RH i inozemstvu, izlagala radove na 2 samostalne i 6 grupnih izložbi. Stvara vizije ekstremizirane ženstvenosti, slatkoće, distopijskog svijeta i agresivnosti, eksperimentiranjem u odijevanju kao performativnošću i kostimografijom u svakodnevnici, društvenom i kulturološkom akcijom, feminizmom, konzumerizmom, intermedijem, campom i kraftivizmom, s posebnim fokusom na politike identiteta.