$v€ j€ u novcu - sudionička stručna radionica za osobno obogaćivanje
Projekt “$v€ j€ u novcu” bavi se odnosima društvenih i materijalnih vrijednosti s jedne i novca s druge strane, a sve iz perspektive osobnih narativa, stvarnih financijskih tokova novca, permanentne ovodobne financijske krize te ambivalentnom ulogom novca u cjelokupnoj društvenoj razmjeni.
Bankarsko-financijska “revolucija” na svjetskom tržištu dala je koncept projektu koji u stvarnom vremenu prati paralelne financijske operacije, ulaganja i njihove posljedice na okoliš, na živote pojedinaca, na države, državne sustave i njihove segmente, na privredu i gospodarstvo. Polje istaživanja projekta trentno su zemlje poput Hrvatske, Italije, Slovenije i dr. Tijekom projektnog istraživanja kontinuirano se prikupljaju svjedočanstva o osobnim iskustvima s novcem, oko novca od investicija, sticanja, obogaćivanja, nasljeđivanja, osiromašenja, loše financijske sreće do odricanja od materijalnih dobara i financijskog ili općeg bašmebrigizma. Gradovi Trst, Zagreb, Kopar, Bitola poprišta su tih istraživanja (prikupljanja svjedočanstava), razgovora sa stručnjacima (bankarima, pravnicima, filozofima, programerima, kriptolozima, hakerima, edukatorima), rada s djecom i mladima u školama, prigodnih izložbi, sudioničko kazališnih izvedbi te prizorište dokumentarnog filma u nastajanju.
Početni poticaj projektu “Sve je u novcu“ (“Quello che conta sono i soldi”) dala je tršćanska umjetnička udruga Mamarogi. Stalno Slovensko Gledališče, dom za umirovljenike ITIS u Trstu, te Booksa u Zagrebu prvi su otvorili vrata projektu, a POGON – Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade treća je lokacija na kojoj se nastavlja ovaj nekonvencionalni performans i/ili sudionička stručna radionica.
Bacači sjenki (Zagreb, Hrvatska) su višestruko nagrađivana i hvaljena međunarodna umjetnička i proizvodna platforma za interdisciplinarnu suradnju, stvaralaštvo te promišljanje intermedijalne umjetnosti, koja uspješno i bez poteškoća isprepliće međunarodnu suradnju, kazališne izvedbe, urbane intermedijalne projekte, aktivizam, pedagoški rad, video umjetnost te selektorsku praksu u cjelovito umjetničko djelovanje.
Kao vodeći partner na brojnim malim i velikim projektima na 4 kontinenta, u svom 17-godišnjem radu i javnom djelovanju ostvarila je više od 150 suradnji s profesionalcima iz više od 30 zemalja svijeta te realizirala više od 50 edukativnih, kazališnih i filmskih projekata i manifestacija. U svojim projektima potiču rasprave o prirodi i proturječnostima procesa globalizacije, bave se društvenim, političkim i kulturnim pitanjima otkrivajući akutne problemi lokalnih zajednica: politika javnih prostora, posljedica tranzicijskih procesa, statusa i oblika intime, kao i sustavne proizvodnje amnezije i diskontinuiteta. Oni također temeljito istražuju prošlost i sadašnjost neuralgičnih urbanih lokacija te srodne teme skupnog i pojedinačnog sjećanja, čime dovode svoje izvedbe na mjesta i lokalitete koji su po prvi put su uključeni u suvremeni umjetnički diskurs.
Kulturna udruga Mamarogi osnovana je u Trstu 2015. godine i od početka stvara sinergijske projekte s drugim sličnim umjetničkim subjektima, kako nacionalnim tako i međunarodnim. Razvija projekte s jakim socijalnim komponentama poput „Socijalne Komedije” (Social Comedy, 2016.) u suradnji s ICS-om, talijanskim konzorcijem za solidarnost – Ured za izbjeglice, a čiji je dramski tekst dobio drugu nagradu na natječaju Fortunedautore 2016. Vraćajući kazalištu njegovu nezamjenjivu društveno kulturnu funkciju, bavi se različitim položajem žena u društvu s projektom „Effe Come” (Effe kao), a krenuvši od teme holokausta progovara o raznim diskriminacijama u predstavi za djecu „Auschwitz. Priča o vjetru” (”Auschwitz. Una Storia di Vento”). Udruga je također vodi intenzivne stvaralačke i kazališne radionice za različite dobne korisnike i posebno za ugrožene i marginalizirane skupine. U 2017 godini započinje projekt koji se bavi cyber bullingom kroz kazališno-filmsku radionicu za srednje škole, što je rezultiralo i kratkim igranim filmom „Posljednje direktno javljanje” (“L’ultima diretta”).
Molimo da uvažite ispriku za krivo datiranje događaja u tiskanom programu Pogona. Hvala!
Podrška projektu: regija Friuli-Venezia Giulia
Redatelj i umjetnički voditelj projekta: Boris Bakal
Autori inicijalnog koncepta: Adriano Giraldi, Maurizio Zacchigna, Maria Grazia Plos, Roberta Colacino
Dramaturgija, scenografija i kostimi: Boris Bakal, Adriano Giraldi, Manuel Butus, Elena Husu i Daša Grgić
Izvođači i suradnici na konceptu i dramaturgiji: Adriano Giraldi, Daša Grgič, Elena Husu, Manuel Buttus
Suradnik na videu: Matteo Sabbadini
Oblikovanje: Massimo Racozzi
Predstava je na talijanskom, hrvatskom, slovenskom i engleskom jeziku.