Galerija Močvara: Ivana Bojanić, Bruna Jakupović i Padian Rota

Cilj projekta jest pružanje prostora za razvoj izvedbenih praksi oslobođenih od strogih umjetničkih kategorija kroz ispreplitanje programa s komplementarnim aktivnostima Galerije Močvara. 

Uz kombiniranje različitih tehnika (glas, zvuk, pokret i instalaciju) umjetnice su razvijale nove izvedbene projekte preispitujući tijelo kao mjesto preklapanja političkog i osjetilnog. Tri rada u nastajanju Galerija Močvara predstavlja odnosno testira kroz jednovečernje izvedbeno događanje.

19:00-19:20 > Bruna Jakupović: Show Me Yours I Show You Mine

19:20-20:00 > Padian Rota: Udarac pri rođenju

20:00-20:20 Pauza

20:20-21:00 > Ivana Bojanić: KHCOLD: prolonged longing

[Ulaz je slobodan i prethodna najava nije potrebna.]

Ivana Bojanić
KHCOLD: prolonged longing

Čežnju promatramo kao somatsku i vremensku anomaliju: pojavu koja ne pripada ni prošlosti ni budućnosti, nego se ukorjenjuje u sadašnjem trenutku kao
vibracija – naboj – aritmija – glas – interferencija – htijenje – transgresija – osjetilnost – aroma – kolektivna intima i fantazija – imaginacija

Imaginacija djeluje kao kompozicijski zahvat; savija partituru prema pitanju kamo glas, instrumenti i kompozicija mogu ići i gdje mi možemo ići zajedno s njima? Izvedba se gradi kao oralna ispovijest uz instrumente koji proklizavaju, zavijaju i cvile, ljuljajući hijerarhiju i načine kako biti u kompoziciji i istodobno se s njom razilaziti. Kako se nastaniti u periferiji glasa? Možemo li svjedočiti krajnjem rastanku tijela i glasa?

Kontinuirana destabilizacija uvodi kinestetički pomak: slušanje i bivanje gube središte i prelaze u rub, gdje sigurnost više nije uporište nego prijelaz.

“Svaki rad je rekonstrukcija imaginacije” (A.G.)

Autori_ce: Ivana Bojanić u suradnji s Androm Giunijom i Nikolinom Rafaj

Bruna Jakupović
Show Me Yours I Show You Mine

U performansu “Show Me Yours I Show You Mine” Bruna Jakupović uranja u senzorno istraživanje tijela i zvuka. Mekani popucali objekti susreću se s prodornim pukotinama. Tijelo vrši pritisak, udara rubove, buši opne, ulazi u rupe i testira granice izdržljivosti svih površina. Nježne materije u napetosti ne popuštaju. Glasovi se sudaraju i nestaju. Neizvjesnost i nemogućnost izvođenja vodi prema razdiranju svih prostornih i zvučnih struktura.

Padian Rota:
Udarac pri rođenju

Udarac pri rođenju odvija se unutar izvedbenog prostora koji privremeno nastanjuje nepoznati entitet. Postojanje temelji na provokacijama, održavanju napetosti i svjesnom boravku u prostoru nesklada. „Živi, radi i odustaje” unutar vlastitih misli, gdje se sve odvija iznutra: kroz stalno preispitivanje motiva, rušenje i ponovno sastavljanje, ali i sklonost povratku na početak. Izmjenjuje nježne dodire i nasilne sudare u nizu ponavljanja koja umnažaju i dodatno destabiliziraju mogućnost jasno definiranog identiteta. Vanjski podražaji proizlaze iz znakova i numeričkih kodova koji upravljaju samom izvedbom. Oni se pojavljuju i preslaguju, oblikujući odnose između tijela i prostora. Njihovim prijevodom tijela, ali i publika, postaju dio šireg sustava koji se postupno formira.

Kustosi Galerije Močvara su Lovro Japundžić i Lea Vene.

Ivana Bojanić (r. 1993.) plesna je, vokalna i multimedijalna umjetnica koja formalno obrazovanje stječe na Akademiji dramske umjetnosti, gdje 2021. godine završava Odsjek suvremenog plesa, izvedbeni smjer. Dio studiranja provodi u Finskoj na University of Arts Helsinki, a trenutačno je studentica diplomskog sveučilišnog studija Novi mediji na Akademiji likovnih umjetnosti. Njeni interesi usmjereni su na istraživanje poetskog, imaginativnog i političkog potencijala tijela i glasa, s posebnim fokusom na glas kao materijalnu, afektivnu i društveno oblikovanu prisutnost. Radove razvija kao osjetilne sustave: djelomično vokalne kompozicije, djelomično skulpturalne ekologije u kojima tijela i objekti postaju koautori procesa transformacije i kolektivnog afekta. Uz autorske projekte kao što su HIHI (MSU Antisezona 24) i Nismo bile ovdje (s Viktorijom Bubalo, MSU Antisezona 23), redovito surađuje s umjetnicima i kolektivima zagrebačke nezavisne scene.

Bruna Jakupović (r. 1998.) diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti, smjer Animacija i novi mediji. Njezina umjetnička praksa istražuje teme tijela, identiteta i feminiteta, dok njezini medijski interesi obuhvaćaju meku skulpturu, film, tekst, instalaciju, poeziju, performans i zvuk. Bruna je sudjelovala na samostalnim i grupnim izložbama, uključujući 35. i 37. Salon mladih u HDLU-u (2020./2024.), BoSA — Briefing on Soft Arts u Tratinskoj 36 (2021.) te Improspekcije (2022.) u Muzeju suvremene umjetnosti. Bila je članica ROSE kolektiva, usmjerenog na istraživanje digitalnog prostora i tehnologija umjetne inteligencije, s naglaskom na propitivanje algoritama i infrastruktura online konstrukcije identiteta. S kolektivom je sudjelovala u lokalnim rezidencijama te izlagala u prostorima poput Galerije CEKAO, GMK-a i KUĆĆA-e. Godine 2024. sudjelovala je u kustoskom rezidencijalnom programu WHW Novaci, u okviru kojeg je s ROSE kolektivom kurirala grupnu izložbu PRE/FORMACIJE.

Padian Rota ne može se razumjeti kroz klasične kategorije; entitet funkcionira kao živi eksperiment granica moći, slobode i kaosa. Koristeći kontradikcije i provokaciju kao glavne alate (samo)spoznaje i komunikacije. Vjeruje se da ne postoje nikakvi vjerodostojni izvori o životu Padiana Rote, ali se pretpostavlja da ima izgrađen paradoksalni identitetski poremećaj s elementima ranjivosti, ekstravagantne transgresije i supersistemske kreativne disonance. Padian Rota živi, radi i odustaje u kohezijskoj praksi svojih introspektivnih misli. Srna je koja sanja o tvojoj starosti, upitni sljedbenik, udarac pri rođenju, pridošlica i povratnik, višak u metalnom inkubatoru.