Enoch Cheng: Najuzbudljivije što se umjetnicima može dogoditi je da zakorače u nepoznato
U sklopu Pogonovog programa razmjene umjetnika s Akademie Schloss Solitude, na rezidencijalnom boravku u Zagrebu trenutno je Enoch Cheng, umjetnik, nezavisni kustos, redatelj, izvođač, pisac i osnivač umjetničkog kolektiva Interlocutor iz Hong Konga.
Enoch svoje radove realizira u formama koje sežu od pokretnih slika, instalacija, kuriranja, plesa, događanja, kazališta i performansa. Zainteresiran je za svakodnevne suptilnosti u suvremenom urbanom životu, pa tako kroz svoj rad istražuje uvijek aktualnu temu prostora, putovanja, fikcije, sjećanja, vremena i destinacije. Enoch Cheng će na temelju svog iskustva boravka u Zagrebu i istraživanja provedenog tijekom rezidencije razviti novi projekt u kojem kroz time-based medij želi istražiti ideje koje uključuju pamćenje, mit, vrijeme i ono što čovjeka pokreće.
U Zagrebu boraviš u sklopu programa razmjene umjetnika između Pogona i Akademie Schloss Solitude. Do nedavno si boravio u Solitudeu u Stuttgartu, točnije u kompleksu bivšeg dvorca, a trenutno si smješten u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Možeš li nam usporediti život u dvorcu s onim u muzeju?
- Oba mjesta su jako posebna. Iznenađujuće je da je život u muzeju puno usamljeniji od života u Solitudeu. U Sollitudeu, naime, nisam bio jedini umjetnik. Kada sam stigao u Zagreb u vrijeme Božića, bio sam uz čuvara jedina osoba u zgradi Muzeja. Ova jedinstvena prilika u Zagrebu je zapravo nevjerojatna jer se nisam trebao socijalizirati. Za to vrijeme sam pročitao mnoštvo toga i pogledao nekoliko filmova za što inače ne bih imao strpljena i pozornosti. U Stuttgartu je drugačija atmosfera jer jednom kada se spustiš s brežuljka na kojem se nalazi dvorac, možeš lako doći do grada koji je poprilično ubrzan. Područje oko Muzeja, kao i sami centra Zagreba za mene su zaista mirni. Ipak, imajte na umu kako dolazim iz Hong Konga, pa je moja percepcija brzine žvota doista ekstremna.
Europa kao i Hrvatska vjerojatno predstavljaju veliku razliku od onoga što čini Aziju tj. Hong Kong iz kojeg stižeš. Možeš nam komparirati ta dva kontinenta, sličnosti i razlike i kako oni utječu na tvoj rad, s obzirom na to da se baviš temama modernog života, mjesta, putovanja....
- Iskreno, moram još bolje upoznati Hrvatsku kako bih dobio pravu sliku. Ali mogu reći ovako: moja je svakodnevica u Hong Kongu prepuna života u kojem mogu ako želim ići u šoping do 22 sata navečer i u bilo koje vrijeme jesti sve kuhinje svijeta. Svugdje se očekuje efektivnost i brzina. Kao što možete zamisliti, energija u gradu određuje način na koji ljudi žive, u dobrom i u lošem smislu. Samo ovo već čini ogromnu razliku u usporedbi s europskim zemljama. Uz toliko kulture i povijesti komplicirano je shvatiti Europu. Upravo su te razlike u različitim mjestima ono čime je motiviran moj glavni interes, a to su načini na koji gledamo svijet. Iako većina nas živi u globalizirnom svijetu i živimo manje-više slično (posebno je sličan način na koji konzumiramo) zanimaju me suptilnosti koje leže ispod svake kulture. To me zanima i kao umjetnika i kao osobu koja živi u ovom modernom društvu.
Koliko si do sada upoznao zagrebačku scenu, i koji su tvoji dojmovi o njoj?
- Nedovoljno. Ali sam upoznao neke jako zanimljive umjetnike koji stvaraju u području novomedijske umjetnosti i programiranja što je nešto što nisam očekivao. Isto tako uključio sam se u neke poprilično intelektualne razgovore koje prije nisam doživio. Ali još uvijek “navigiram” po gradu jer mi se i grad i ljudi u njemu na površini doimaju poprilično hladni. Ne govorim jezik pa dosta toga ne razumijem, ali osjetim neku podzemnu struju i nadam se da ću se uspjeti zavući ispod kože grada do kraja rezidencije. Aha, i do sada sam dva puta probao lignje pa taj okus sada povezujem sa Zagrebom.
Koliko će okolina u kojoj se trenutno nalaziš utjecati na rad koji ćeš napraviti za vrijeme rezidencije te možeš nam nešto reći o tom radu?
- Još uvijek ne znam što ću raditi, unatoč tome što sam prije dolaska imao jedan, doduše dosta otvoren plan i koncept. Ali nepoznanice i iznenađenja na koja sam naišao do sada su me natjerala da presložim svoju praksu. I to je ono najuzbudljivije što se umjetnicima može dogoditi - da zakorače u nepoznato i neko vrijeme budu nesigurni. Ovaj proces je jako važan u stvaranju umjetnosti jer bi se inače držali samo svog habitata ili inercije ili čak zaglavili u proizvodnom lancu. Imam mnogo razuzdanih ideja, ali sam siguran da ću se predomisliti s vremenom. Jedva čekam da otkrijem još toga. Za sada samo mogu zamisliti da će rad uključivati time-based materijal kao što su film i performans. U međuvremenu bih volio organizirati nekoliko susreta kroz plesne radionice koje ću voditi.
