Sanja Bistričić Srića, Netko je ovdje bio prije mene
Na kraju tromjesečne rezidencije u okviru programa razmjene s Akademie Schloss Solitude, Sanja Bistričić Srića predstavila je svoj rad na javnom događanju Open Solitude.
Tijekom rezidencije nastavila sam dugogodišnje istraživanje lokaliteta Slane na otoku Pagu, na kojem je 1941. bio koncentracijski logor, mjesta na kojem se traumatična povijest preklapa s mojim vlastitim uspomenama iz djetinjstva.
Istraživala sam kako pejzaž pamti i na koji se način kolektivna povijest pretače u osobnu intimu.
Slana mi je postala prostor kao arhiv, mjesto na kojem se vidljivi i nevidljivi slojevi talože poput sedimenta.
U radu sam pratila tihe znakove krajolika i tragove koji ostaju nakon nestanka svjedoka, propitujući preklapanje povijesti i intime kroz film, arhivsku građu, obiteljsku memoriju i materijalnost samog prostora. Usmjerila sam se na načine na koje kolektivna i osobna memorija koegzistiraju u istom pejzažu te na materijalne tragove koji svjedoče o onome što je desetljećima ostajalo potisnuto ili prešućeno.
Vodila su me pitanja koja su se ponavljala poput motiva: koliko i kako jedno mjesto pamti? Gdje završava povijest, a gdje počinje osobna priča? Što se dogodi kada se bezbrižni prizori djetinjstva sudare s nevidljivim slojevima nasilja? Može li krajolik postati arhiv i što znači čitati njegove tihe, erodirane znakove?
U ateljeu sam razvijala nove vizualne i materijalne forme - reflektirajuće ploče s fragmentiranim fotografijama iz arhiva i vlastitih analognih fotografija lokaliteta Slane, kao i fotografijama pronađenih arheoloških predmeta koje se pretapaju u nekoliko slojeva.
Rad je predstavljen kao multimedijalna instalacija koja spaja video (sačinjen od obiteljskih VHS snimaka s tog lokaliteta i analognih fotografija u formi pokretne slike koje se preklapaju), tekst (nastao iz ispreplitanja svjedočanstava logoraša i vlastitih uspomena), zvuk, fotografije, materijalnost i topografiju prostora.
Kroz boravak sam istraživala kako se povijest upisuje u krajolik, kako se memorija prenosi kroz generacije i što znači iznova čitati jedan prostor kroz njegove vidljive i nevidljive, krhke i otporne slojeve.
Akademie Schloss Solitude je međunarodni rezidencijalni program koji je od otvaranja svojih vrata 1990. godine podržao oko 1700 mladih umjetnika iz više od 120 zemalja. Stvara blisku, globalnu i transdisciplinarnu mrežu alumnija Solitudea koja se širi iz godine u godinu.
Solitude Exchange Network novo je ime istočnoeuropske mreže koju je Akademie Schloss Solitude počela graditi 2002., a od 2009. kroz partnerstvo s Pogonom u njoj sudjeluje i Hrvatska. Kandidati se za boravak u Stuttgartu biraju javnim natječajem koji Pogon raspisuje jednom godišnje. Savjet Rezidencije kojeg okuplja Pogon na temelju pristiglih prijava odabire tri potencijalna kandidata koji ulaze u uži izbor. Finalni odabir vrši Akademie Schloss Solitude, a za 2025. godinu odabrana je Sanja Bistričić Srića.
Sve fotografije, osim kad je drugačije navedeno, fotografirala je Sanja Bistričić Srića.
