Bunike: Nisam stala

Sve je danas bolje. Izborile smo pravo i imamo izbora.

A onda dođe ponedjeljak. I ručak. I mašine veša. I dijete. Sastanak s razrednikom. Spremanje užine. Peglanje njegovih košulja. I posao. I “samo još ovo”. I “daj ti to, ti to bolje”. Revolucije su možda prošle kroz naše ulice, ali nisu kroz naše kuće.

Neplaćeni rad nije samo pranje, kuhanje i briga. Neplaćeni rad je i pamćenje. Organiziranje. Razmišljanje unaprijed. Smirivanje. Tješenje.

Neplaćen je rad one koja zna gdje je sve. One koja planira da svi prežive dan.

A emocionalni rad? To je kad ti se plače, ali se smiješ. Kad ti je dosta, ali kažeš: “Dobro je”. Kad držiš sve na okupu da se ne raspadne. Ni kuća. Ni obitelj. Ni posao. Ni ti.

Ponekad se pitamo jesmo li išta promijenile ili smo samo naučile bolje nositi teret. Ali najviše boli nešto drugo; zaključak da se takav rad i dalje smatra prirodnim. Kao da se događa sam od sebe. Kao da ga nitko ne obavlja. Nevidljivi rad je nevidljiv samo onima koji ne žele gledati.

"Nisam stala" progovara riječima stvarnih žena, različitih godina, zanimanja i životnih okolnosti. Njihove riječi nisu samo inspiracija ili ilustracija teme, nego dokument i dokaz da je ovaj rad svugdje i stalno i prečesto bez mogućnosti da se prekine. Njihove rečenice otkrivaju koliko je nevidljivi rad duboko ugrađen u svakodnevicu i koliko je normaliziran; do te mjere da ga primijetimo tek onda kada izostane.

Suvremeni cirkus/pokret poticaj je ove predstave u stvaranju izvedbenog jezika kojim se taj rad prevodi u tijelo: u napor, balans, izdržljivost, ponavljanje, pad i ponovno dizanje. Kada se cijeli jedan život svede na prodiku o izdržljivosti jedino tijelo može i mora postati odgovor onoga što se inače skriva.

"Nisam stala" predstava je o sustavu očekivanja i nepravdi koje se često ne izgovaraju direktno; o trenutku i pauzi u kojem jedno “Nisam stala” alterira: ne snagu, nego percepciju prostora u kojem zaista nije bilo mogućnosti stati. 

Ovu izvedbu posvećujemo svim sestrama koje su se, kao i mi, prepoznale makar i jednom u ovoj priči – onoj koja svakodnevno živi nevidljivu i vidljivu borbu, koja uči buduće kćeri i sinove, partnere i zajednicu da ljubav i briga nisu nešto što se podrazumijeva, nego nešto što se dijeli, kao i odgovornost, kao i bijes.

Živio 8. mart i živjele žene!

Bunike je kolektiv koji djeluje na sjecištu suvremenog cirkusa i društveno angažirane umjetnosti. Njihov rad prožet je nadrealnom dramaturgijom, kritičkim humorom i istraživanjem apsurda svakodnevice. Izrasli iz zagrebačkih margina, stvaraju predstave koje se opiru formi, logici i očekivanjima. Kroz kratko vrijeme djelovanja ostvarili su niz značajnih postignuća te postali prepoznatljiv akter na nezavisnoj kulturnoj sceni.

Nisam stala, 2025. (rad u nastajanju)41 photos