DB Indoš & Tanja Vrvilo: ZAKON 180

Viktorijanska željeznička rotonda Roundhouse prostor je ekstremne pred-izvedbe za budućnost koju je tijekom dva srpanjska tjedna 1967. odigravalo nekoliko tisuća sudionika utopijskog eksperimenta u proizvodnji netotalizirajućeg mišljenja i njegovih fizičkih, osjetilnih, tjelesnih i emocionalnih konteksta. Predavanja, rasprave, umjetnička događanja i komunikacijski lomovi oscilirali su između antiteza teorijskog pola skrivene akcije i političkog pola manje vidljive teorije, od grupnog djelovanja i nesuglasja do transgresije i isključivanja. Godine 1978. Franco Basaglia je uspio u nakani da se u Italiji donese zakon koji je propisao zatvaranje duševnih bolnica. Godine 2026. dekodiramo Zakon broj 180 slijedeći strukturu ideograma Milana Mancea, na čijem crtežu je 239 kružnih znakova u 21 retku s 12 i 11 članaka u AB shemi do završnog distiha s 11 i 10 članaka, koji precrtavaju 11 paragrafa Zakona. Izvorni antikongresni hepening DOL inicirali su predstavnici pokreta anti/nepsihijatrije Ronalda D. Laing, Joseph Berke, Leon Redler i David Cooper koji su naglašavali moć neautoritarnog okruženja da preoblikuje ljudsku psihu – ono što je društveno obilježeno kao ludost možda je jedan od manje žestokih eruptivnih oblika svijesti našeg vremena i ludost ne prebiva u društveno maltretiranima, već u društveno moćnim ali stvarno impotentnim manipulatorima našeg društva.

Može li dijalektika lomiti cigle? – détournement Renéa Viéneta operativna je okretnica za višestruke dijalektike prisvajanja i izmještanja. Šine nekadašnje željezničke okretnice i rezonantna tijela napuštene industrijske infrastrukure reaktiviraju linije okruglih stolova za okupljanja sudionika. U središtu je aktualni bibliostol Ljiljane Filipović i Theodora Ittena koji će predstaviti svoj rad i nove knjige Život kakav nije, jest (Lj. Filipović) i Psychology After Capitalism. Reflections on War, Tyranny and Artificial Intelligence (T. Itten u suautorstvu s Ronom Robertsom). Okružuju ga akuzmatični stolovi za re-prisvajanja slika i riječi Gaje Petrovića – Franca Basaglije – France Ongaro Basaglije – Davida Coopera – R. D. Lainga. Prošireni sinestetičko-klinički model sudioničke senzibilizacije ponavlja političku gestu prisvajanja tekstova i zvukova antikonferencije kojom je Carolee Schneemann preobrazila hepening u kinetičko kazalište Round House i unatoč otporu razotkrila represivnu struju u pretpostavkama o oslobođenju i nevoljama roda. Preokretna antipsihijatrijska mreža za revolucionarno transformiranje svijesti afirmira ekstremnu neodređenost dijalektike kao procesa koji se može aktualizirati: mala jedanaestoslovna riječ dijalektika zvučni je i politički impuls koji lomi cigle za anatomiju nasilja.

Oni nisu mogli izići u grad / Oni nisu mogli izaći u grad / oni koje je boravak u duševnoj bolnici ponizio na pred-ljudski stupanj / Oni nisu mogli izići u grad / oni koje je depresija ovila u mrak i nepopravljivo im obilježila lica / Oni nisu mogli izići u grad / oni koji su  zbunjeni od bludnji odveć bogatih i odveć živahnih da bi ponovno mogli sklopiti stvarnost / Oni nisu mogli izići u grad / oni koji su  uvaljeni u lake maštarije / one koji stvaraju fantazijski svijet  kao nadomještaj za realni iz kojega su ih isključili / Oni nisu mogli izići u grad /  oni koji su zatvoreni u duševnim bolnicama  poprimali  neljudske, pokadšto pred-ljudske crte / Oni kojima je doista moguće vjerovati da je moguće ljude koje zahvati vihor ludila  bilo u nijemom obliku kao depresija, bilo u bučnom kao manija zaštititi tako da ih definitivno izlučimo iz svijeta / Oni nisu mogli izići u grad / oni kojima je oduzeta mogućnost  da organiziraju svijet  a time i jedinu istinsku mogućnost da prakticiraju um / Oni nisu mogli izići u grad /