Kompas

Nemojmo se više pretvarati da nas udaljavanje iznenađuje. Započnimo tu, prije no što nas bliskost zarobi čvorovima nesporazuma. Ploveći oprezno prema razumijevanju stranca, a razumijevanja nema, zurimo u kompas. Promatraj kako igla oklijeva i skreće sa smjera; magnetsko odstupanje u blizini željenog. Mokri smo od suza ili od oluja, val koji slijedi nudi još jednog mornara i misao o zabranjenom. Osušene kapi pokazuju koliko je vremena prošlo i kakav je vjetar rastjerao oluju. Ponesi dimljene ribe i brdo soli za konzerviranje. Gledat ću te dok jedeš, baš kao što sam prije gledala druge.

Predstava „Kompas“ plesni je i kazališni odgovor autora Simone Aughterlony, Petre Hrašćanec i Saše Božića na klasični grčki ep - Odiseju. Taj ep o moru i pomorskim avanturama, ironično je transformiran u istraživanje samoće.

Projekt je u autorskom timu okupio iznimne umjetnike iz cijeloga svijeta – glazbu potpisuje Hahn Rowe, njujorški glazbenik koji je u svojoj karijeri surađivao s brojnim glazbenim zvijezdama – poput Mobya, Yoko Ono, Davida Byrnea, ili R.E.M. Kostimografkinja i scenografkinja je Ana Savić Gecan, a dizajn svjetla potpisuje Bruno Pocheron.

Plesna predstava „Kompas" premijerno je izvedena 9. prosinca 2017. godine u Teatru &TD, u Zagrebu gdje je izazvala veliki interes javnosti te su sve zagrebačke izvedbe bile rasprodane, a predstava je ostvarila uspješna gostovanja i u drugim europskim državama poput Austrije na festivalu ImPulsTanz, Brazila, Argentine, Italije i Švicarske.

Produkciju predstave potpisuje umjetnička organizacija 21:21, a predstava je nastala u koprodukciji sa švicarskom organizacijom Verein fur allgemeines Wohl i Kulturom promjene (Teatar &TD). Cjelokupnu produkciju je financijski podržao, uz Ministarstvo kulture i Grad Zagreb, međunarodni koprodukcijski fond Goethe Instituta.

Predstava je dio trilogije (uz „Horizont“ i „Levant“) koja će u Zagrebu ovoga listopada po prvi puta biti prikazana u cijelosti. Trilogija „Kompas“, „Horizont“ i „Levant“ proizlazi iz zajedničkog nazivnika teme kojom se Hrašćanec i Božić bave u suradnji sa izabranim umjetnicima. Temu je najlakše mapirati kroz riječ samoća iako zapravo radovi govore o vrlo specifičnoj vrsti bivanja zajedno unutar okolnosti i značenja koja se grade audio-vizualnim svijetom svake od cjelina. Forma dueta na sceni bila je polazišna točka istraživanja sa naglaskom na dojam sličnosti koji se nudi fizičkim ili performativnim epitetima izvođača. Te konstante ili vrijednosti prenesene su i u same naslove sve tri predstave