Nadija Mustapić: Vrijeme je

Polazeći od višegodišnjeg snimanja na prostoru jednog potoka, Mustapić gradi imerzivnu prostornu instalaciju u kojoj voda nije tek motiv prikazanog pejzaža, nego nositeljica pamćenja i promjene. Voda prolazi kroz tijela, stijene, podzemne tokove, atmosferu; nestaje i ponovno se pojavljuje, povezujući ljudsko iskustvo vremena s procesima koji ga daleko nadilaze.

Nasuprot dubokom vremenu geoloških procesa stoji ubrzano vrijeme sadašnjosti. Klimatske promjene radikalno približavaju vremenske skale koje smo navikli doživljavati kao međusobno udaljene: otapanje ledenjaka, suše, poplave, promjene morskih struja i rast razine mora više ne pripadaju nekoj apstraktnoj budućnosti. “Vrijeme je” polazi upravo iz tog sudara – između sporosti kojom krajolik pamti i brzine kojom ga mijenjamo.

Video, prostorno raspoređen zvuk i tekst koji čine instalaciju pritom ne funkcioniraju kao odvojeni elementi. Slika vode i tijela, zvuk koji se kreće prostorom te ženski glas koji govori iz nestabilne pozicije između osobnog „ja“, vode i vremena oblikuju zajedničko perceptivno polje. Gledatelj ne promatra rad s jedne, unaprijed određene pozicije, nego mu pristupa tijelom, krećući se kroz sliku, glas, zvuk i prostor.

„Spašavam sve svoje vode za tebe“, govori glas u radu.

Ta se intimna gesta istodobno otvara prema pitanju kolektivne odgovornosti. Ako su naša tijela tijela vode, a ista voda prolazi kroz ljudska i neljudska tijela, rijeke, mora, oblake i duboke slojeve zemlje, granica između pojedinca i okoliša postaje teško održiva. Ekološka kriza tada više nije nešto što se događa „prirodi“ izvan nas, nego promjena sustava kojem i sami pripadamo.

“Vrijeme je” ne gradi apokaliptičnu sliku budućnosti niti nudi jednostavno rješenje. Umjesto toga usporava pogled i slušanje te otvara prostor pažnje prema onome što se mijenja, nestaje i traje izvan mjere jednog ljudskog života. U toj napetosti između nemoći i odgovornosti pojavljuje se mogućnost drukčijeg odnosa prema svijetu: pokušaja razumijevanja, bliskosti i brige. Jer “… u konačnici, spasit ćemo samo ono što razumijemo, jer ono što razumijemo zavolimo.

Rad “Vrijeme je” / “Time, She Said” prvi je put predstavljen 2024. godine u Galeriji O.K. u Rijeci, a 2025. u X Centru u Novoj Gorici u sklopu programa PrePixx / Pixelpoint i Europske prijestolnice kulture GO!2025. Za samostalnu izložbu u Pogonu Jedinstvo rad se ponovno uspostavlja u odnosu prema arhitekturi izložbenog prostora, razvijajući prostorni odnos slike,višekanalnog zvuka, teksta i tijela gledatelja.

Otvorenje izložbe je u nedjelju, 4. listopada u 19 sati u Velikoj dvorani Pogona Jedinstvo. Izložba će biti otvorena do 7. listopada od 16 do 20 sati. 

Nadija Mustapić istražuje višedimenzionalne odnose prostora kroz prostorne video/audio instalacije, spajajući subjektivne i političke aspekte mjesta putem proširenog audio-vizualnog dokumentarizma. Kroz poetične narative i ne-linearne pristupe, njeni radovi evociraju sugestivne prostore čija su značenja u rascjepu prošlosti i sadašnjosti. S više od 40 samostalnih i 80 skupnih izložbi, festivala i prikazivanja u Hrvatskoj i inozemstvu, ostvaruje samostalne i kolaborativne umjetničke projekte koji naglašavaju fenomenološko iskustvo gledatelja. Diplomirala je 1999. godine na Odsjeku likovnih umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Poslijediplomske studije (MA 2004. i MFA-Terminal Degree, cum laude 2005.) završava na Sveučilištu u Iowi. Od 2006. živi i radi u Rijeci gdje je zaposlena kao redovita profesorica na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci.