Nikolina Komljenović: Tanka linija

Prostor se dijeli na UNUTARNJI PROSTOR subjekta, GRANICE IZMEĐU unutarnjeg i vanjskog prostora – opna tijela koja se omeđuje i održava pomoću tankih linija te VANJSKI PROSTORA koji se oblikuje dalje od granice tijela samom izvedbom. Tijelo je subjekt u prostoru. Ono je iskaz pod pritiskom fizičkog izraza kojeg realnost opstanka u zraku pomoću tankih linija rekvizita uvijek vraća u zajednički prostor izvedbe.

Granica tijela i linija potpornja tokom cijele izvedbe konstruiraju, mijenjaju i dekonstruiraju prostore i sadržaje. Trag koji ostaje po završetku performansa prolaskom kroz prozirne niti flaksa opominje na odgovornost vlastitih akcijama. Učiniti vidljivim procese označavanja, konstituiranja i zauzimanja prostora u ovom slučaju ženskog tijela koje je centralno mjesto ove performativne premise propituje se današnjica prisilne migracije u jukstapoziciji sa zatvorenošću u izolaciju.

Tanka linija se gradi oko inovativnog zračnog rekvizita – ribičkog najlona odnosno flaksa. Radi se o vlastitom izumu Nikoline Komljenović pomoću kojeg se tijelo održava u zraku vlastitim naporima. Sastoji se od mnogo tankih, plastičnih, prozirnih linija jednake duljine koje su organizirane u 3 zavjese koje zauzimaju središnji položaj na pozornici i događaj se može promatrati sa svih pozicija. Tanke linije se urezuju u tijelo te ga potiću na kretanje. U ovom procesu nema mjesta odmora. Postoji samo surova realnost, bol i želje za promjenom.

Tanka linija je kolaborativan rad. Umjetnici suradnički grade rad svako kroz svoje afinitete i karakter kako bi stvorili jedinstveno djelo. Prostor, tijelo, svijetlo, zvuk i takne linije instalacije isprepliću sloj po sloj materiju performativnog čina. Uzajamnošću reakcija umjetnika i gledatelja, gdje se ne zna tko koga pokreće, se istovremeno gradi dramaturgija djela autorefleksijom umjetnika i tehnologije.

Nikolina Komljenović je koreografkinja, suvremena plesačica i zračna akrobatkinja, pedagoginja, producentica i kreativna direktorica Udruge Eksperimentalne Slobodne Scene (ekscena). Godine 2009. pozvana je u Alžir kao dio interkontinentalne suradnje na projektu suvremenog plesa, hip-hopa i novog cirkusa, za koji je osmislila zračnu koreografiju nazvanu EL HARRAG (u prijevodu: imigranti koji spaljuju svoje dokumente. Ovaj ju je projekt odveo u Bliski istok, na dva festivala suvremenog plesa – Ramallah Contemporary Dance Festival u Palestini i Zakharef in Motion – Amman International Dance Festival u Jordanu. Radila je tri godine kao doktorica klaunesa u udruzi Crveni nosovi. Od 2012. Nikolina razvija ideju tijela u zraku u kolaboraciji s lokalnim umjetnicima gdje god da gostuje kroz projekt Ako zaigram novu igru. Koreografirala je vlastitu kralježnicu u projektu Objekt u subjekt prelazi #kralježnica, Gla Sanje izvodi sa slovenskim koreografom Božidarom Šumi (Gregor Kamnikar), te se igra s djecom u participativnoj izvedbi Koji*a si ti planet*a? Od kraja 2019. godine razvija projekt Tanka linija, koji se odvija na nekoliko zavjesa od ribičkog najlona/flaksa i sudjeluje na drugim izvedbenim projektima poput Tijela traume Kulturne organizacije NIIT te predstavama kolektiva Tricycle trauma. 

Fokus interesa joj je u ideji performativnosti tijela kao subjekta, istražujući pojmove pokreta, pogleda, glasa, prisutnosti, prostora, vremena, svjetla i odnosa na molekularnoj, iskustvenoj i relacijskoj razini.