Nikolina Komljenović: Vježbanje suosjećanja

Nikolina Komljenović: Vježbanje suosjećanja

Kroz spoj tjelesne akcije, zračnih akrobacija i vizualne instalacije otvara se prostor za promišljanje o suosjećanju u suvremenom društvenom i političkom kontekstu.

"Vježbanje suosjećanja" reflektira suvremena politička pitanja migracija, izbjeglištva, ratova, Drugosti i krhkog naslijeđa koje ostavljamo budućim generacijama. Projekt je spoj između vizualne umjetničke instalacije, suvremenog plesa i performansa pokreta u kombinaciji sa zračnim akrobacijama, kroz aktivno sudjelovanje.

"Vježbanje suosjećanja" novi je projekt Nikoline Komljenović, nastavak njezine autorske prakse u kojoj tradicionalne cirkuske alate – svilu, užad i trapez – zamjenjuje tankim ribarskim najlonom (krenom, pandivjernom), stvarajući prostor delikatne, a snažne izvedbene metafore.
Performans se gradi oko zastora flaksa – prozirnim, napetim linijama koje razapinju prostor, omeđujući ga zvukovima i svjetlom. Ovi elementi evociraju strah, neizvjesnost i nasilje koje je prisutno, ali nevidljivo; sve ono što se događa onkraj granica našeg pogleda, a čije posljedice osjećamo na koži. Prostorom odzvanja nepostojanje sigurnosti, iščezavanje prošlosti i budućnosti, dok fragmenti intervjua stanovnika područja kojima prolaze izbjeglice donose stvarna svjedočanstva prolaznosti, gubitka i izdržljivosti.

U suvremenom društvu, gdje se klasične umjetničke aure premeću u privremene mikrozajednice, ovakvi radovi postaju mjesta susreta. Umjetnost ne pokušava nadvladati stvarnost – s njom je u dijalogu, oblikujući odnose kroz otvorene forme koje ne nameću hijerarhiju između umjetnika i publike. Gledatelj je sudionik, svjedok, sustvaratelj. U središtu je kolektivno iskustvo – potencijal zajedništva koji se rađa u prostoru izvedbe. Forma više ne traži dominaciju, nego zajednički ritam i trenutačnu blizinu u vremenu razdvajanja.

Kako izgleda susret s Drugim u vremenu sveopćeg razdvajanja?

Mimo spektakla, u ovom radu susret je tiho prepoznavanje, bljesak bliskosti, spoznaja da nismo sami u svojim borbama. Tanka linija tijela u zraku postaje sama po sebi čin suosjećanja, koji osjećamo neposredno, kroz vlastito tijelo.

U Vježbanju suosjećanja metafora se ne izgovara – ona se osjeća na koži.

 

Ideja, koreografija i izvedba: Nikolina Komljenović
Ko-koreografija i izvedba: Ivana Pedljo, Jadranka Žinić Mijatović
Dramaturgija: Tena Bošnjaković
Dizajn svijetla: Sanja Gergorić i Sara Salamon
Dizajn zvuka: Jasmin Dasović
Izum zračnog rekvizita: Nikolina Komljenović
Fotografija i trailer: Nina Đurđević
Crtež plakata: Sven Klobučar
Dizajn plakata: Tomislav Turković
Produkcentice:Tena Bošnjaković i Nikolina Komljenović
PR: Ivana Sansević
Produkcija: ekscena
Koprodukcija S.vila, udruga Domino i Otočke veze

Sufinancirano sredstvima Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, Ministarstvo kulture i medija RH, Zaklada Kultura nova
foto: Nina Đurđević