Nikolina Komljenović i ekscena: Vježbanje suosjećanja

Kroz osjetljivu, ali snažnu izvedbenu metaforu, autorica tematizira migracije, izbjeglištvo, rat, iskustvo Drugosti te krhko naslijeđe koje ostavljamo budućim generacijama.

Na desetu obljetnicu migracijske krize, u performativnom činu su uključeni fragmenti stvarnih svjedočanstava stanovnika graničnih područja, prikupljeni kroz projekt Fencing Borders. Njihovi glasovi – krhki i moćni – odzvanjaju prostorom, prizivajući prolaznost, gubitak, strah i izdržljivost. U ovoj izvedbi sigurnost je izmaknuta, a prošlost i budućnost postaju neuhvatljive. Nasilje koje prožima našu svakodnevicu ovdje je prisutno, iako nevidljivo.

No ovaj performans ne nudi rješenja niti odgovore. Ne pokušava nadvladati stvarnost, već je propituje – kroz dijalog, otvorenost i zajedništvo. Gledatelj nije promatrač, već sudionik koji s izvođačicama gradi mikrozajednicu u kojoj se brišu hijerarhije. U središtu je kolektivno iskustvo – potencijal bliskosti u vremenu razdvajanja. Forma predstave podriva dominaciju, tražeći zajednički ritam i osnažujući prostor trenutačne blizine.

Vježbanje suosjećanja nastavak je autorske prakse Nikoline Komljenović u kojoj tradicionalne cirkuske alate – svilu, užad i trapez – zamjenjuje finim ribarskim najlonom (krenom, pandivjernom), stvarajući prostor delikatne izvedbene geste. Predstava je drugi dio šireg projekta Tanka linija, u kojem je akrobatski pokret istovremeno čin ranjivosti i otpora.

U ovom radu, susret nije spektakl, već tiho prepoznavanje. Bljesak bliskosti. Svijest da nismo sami u svojim borbama. Tanka linija tijela u zraku postaje čin suosjećanja – ne tumači se, već osjeća. Na koži.