Martina Hrlić Rogić: Otok sam

Martina Hrlić Rogić: Otok sam

„Otok sam“ je hibridna inscenacija nastala umjetničkim istraživanjem autobiografskog poimanja i doživljavanja otoka kao toposa slobode, ali ujedno i toposa samoće.

„Otok sam“ je izvedbena konstrukcija na međi emocije i situacije, i kao takva poziv na susret s drugim, susret sa samim sobom te suptilno samodopuštenje u osluškivanju sebstva. Scenskim dijalogom između žive glazbe i performativnog, plesa i kazališta – ostvaruje se široka paleta simboličkih narativa koji svoju značenjsku puninu ostvaruju jedino zajedničkim pristankom na kontemplativnu komunikaciju između tijela koje izvodi i tijela koje gleda. 

Naime, u kontekstu današnjice prenapučene neograničenom količinom vanjskih podražaja, zaustaviti se na trenutak i oslušnuti otok u sebi – istovremeno privlači i plaši. Jer mjesto u koje treba zaroniti ne može se zaroniti drugačije doli beskompromisno. To mjesto dihotomije, koje istovremeno može buditi osjećanja nepodnošljive ograničenosti i uzbuđenja nedosanjanih mogućnosti, dinamičko je čvorište, točka u kojoj se, ako to dopustimo, može dogoditi bešavno sljubljivanje nepomirljivih perspektiva – izolacije i interakcije, slobode i zatvora, izgnanstva i utočišta. Poniranjem u vlastiti otok, vlastitu nutrinu dopuštamo sebi da vrijeme drugačije teče. Jer na otoku vrijeme drugačije teče. Vrijeme postaje točka transformativnih potencijala – u kojem se može nestati, ali i iznova nastati. Doći na otok, ući u svoj otok – znači dopustiti sebi susret s mjestom, stvarnim i metaforičkim, na kojem možemo umrijeti, ali i s mjestom na kojem možemo početi iznova. Doći na otok, ući u svoj otok – znači prigrliti cikličnu prirodu postojanja. Jer gdje je smrt, tamo je i život, gdje je kraj, postoji i početak. 

„Otok sam“ predstava je u kojoj troje izvođača na sceni ponirući suigrom u svoje otoke stvaraju kolaž asocijacija, atmosfera, stanja i situacija – brišući granice između racionalnog i intuitivnog, izmišljenog i stvarnog, pozivajući na taj način publiku na nježno samoosluškivanje sebe, svog otoka, kroz susret s vlastitim slojevima povijesti, iskustava, emocija, misli, senzacija i sjećanja.

Autorice koncepta: Martina Hrlić Rogić i Olja Lozica

Redateljica i dramaturginja: Olja Lozica

Autori glazbe i oblikovatelji zvuka: Marko Rogić i Darko Terlević

Oblikovatelj svjetla: Dalibor Fugošić

Izvođači: Martina Hrlić Rogić, Marko Rogić i Darko Terlević

Autor video materijala i fotografije za plakat: Karlo Čargonja

Predstava je realizirana u suradnji s Udrugom plesnih umjetnika Hrvatske i uz potporu Ministarstva kulture i medija i Grada Rijeke.