Vjeran Vukašinović: Terra Scriptum

Umjetničko istraživanje Vjerana Vukašinovića temelji se na njegovom istraživačkom radu "Terra Scriptum" koji polazi od promatranja prirode i njenih oblika u kojima se utjelovljuju znakovi jezika prirode i pokušaja detektiranja „jezičnosti“ prirode kroz vizualne kodove, glifove i simbole koji se pojavljuju u ekosustavima. Inspiriran komunikacijom i kretanjima insekata, biljnim mrežama, pticama i drugim prirodnim uzorcima, ovim radom Vjeran Vukašinović problematizira slijepe točke antropocentričnog pogleda na jezik i znanje te predlaže umjetnički dijalog s ne-ljudskim oblicima inteligencije.

Umjetničko istraživanje usmjereno je na izradu znakova koje autor izrađuje na osnovu promatranja oblika koje stvara priroda, poput malih bića ili onih okupljenih u skupine poput mravinjaka, punoglavaca, jata ptica, a koje zapravo nemaju nikakvo značenje u ljudskom smislu. Prema izrađenim znakovima odnosi se kao prema jedinicama jezika pomoću kojih po uzoru na prirodne grupacije stvara mnoštvo u formi zapisa, 'ocean' besmislenog teksta - propitujući vlastito povjerenje u pisani jezik.

Kroz "Terra Scriptum" Vukašinović istražuje ideju jezika koji nije ograničen na ljudske komunikacijske forme, već se proteže i na prirodu, biljke, insekte i ostale neljudske oblike života.

I dok će dokumentacija istraživanja biti predstavljena u Maloj dvorani Pogona Jedinstvo, performans projekta "Terra Scriptum", Luddite vs. Drone, održat će se u subotu, 6. lipnja u 17:30 u neposrednoj blizini Pogona Jedinstvo. 

Izvođač koristi praćku kako bi gađao drona glinenim kuglicama u koje su ugrađene sjemenke lokalnih biljaka (w. Masanobu Fukuoka glinene kuglice). Ako kuglice promaše cilj, padaju na tlo i imaju potencijal niknuti, tako da čin "napada" postaje čin "sadnje". Luditi su bili članovi pokreta engleskih tekstilnih radnika iz 19. stoljeća koji su se protivili korištenju automatiziranih strojeva zbog zabrinutosti vezanih uz plaće radnika i kvalitetu proizvodnje. Često su uništavali strojeve u organiziranim racijama. Članovi skupine nazivali su se Luditima, samoprozvanim sljedbenicima "Neda Ludda", tkalca čije se ime koristilo kao pseudonim u prijetećim pismima vlasnicima tvornica i vladinim dužnosnicima.

Vjeran Vukašinović (Zagreb, 1979) kao novomedijski umjetnik istražuje suvremene prakse i alate kao sredstva za pružanje otpora monokulturi. Završio je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i studij Animiranog filma i novih medijia na Akademiji likovne umjetnosti.

Redatelj je dugometražnog filma "Odredište nepoznato" 2011. i nekoliko kratkometražnih filmova: "Kad se smrkne", 2003., „Smrt kina Central“ 2016., "Sava, raka, tika, taka" 2018.“

Autor je performansa „Pozdrav suncu“ iz 2021., „Ovo je obalni pojas“ 2024., „Šetnja s korovom“, 2024. U 2023. godini izložio je umjetničku instalaciju koja se bavi mogućnostima otpora industrijskoj monokultivaciji serijama „Biodiverzija I-II“ u sklopu izložbe „Kako gledati prirode?“ i „Biodiverzija III“ na skupnoj izložbi „Organska inteligencija“.

Kao autor i umjetnički voditelj održao je niz radionica filma za djecu i mlade, kao i radionice filma i proširenog filma za odrasle. Pokretač je i organizator „Shuma filma“ – novomedijskog edukacijskog programa za djecu i odrasle. Objavljivao je filmske kritike za Hrvatski filmski ljetopis, Zarez i Filmoskop. Član je HULU (Hrvatske udruge likovinih umjetnika iz Splita).