Kako se u Hrvatskoj govori o umjetnoj inteligenciji?
Diskurs o umjetnoj inteligenciji u domaćem javnom prostoru, kao i njegovo odsustvo, ukazuju na akutne nedostatke u političkoj kulturi, ali i medijskom ekosustavu, što je potaknulo Darija Pavičića i Svena Tanasovskog da u okviru Kluba mladih Pogona, a u suradnji s novinarom Matkom Vlahovićem, iniciraju istraživanje koje se ovim problemom bavi.
Nakon jednog javnog susreta i nekoliko pratećih sastanaka skupine ili kružoka kojem je, barem inicijalno, kao cilj postavljeno kritičko propitivanje i demistifikacija umjetne inteligencije (UI), dosadašnji rezultat može se svesti na poticajna i ohrabrujuća iskustva sudionika i nekoliko zanimljivih opservacija.
Problemi i pitanja koja nas muče na tom planu brojna su i teška za svesti na zajednički nazivnik. Prije svega, zabrinuo nas je sveprisutni suficit ambicije i tehnološkog optimizma praćen akutnim deficitom kritičnosti i refleksije. Postojeći društveni procesi individualizacije i fragmentacije dovode do sve raširenijeg problema usamljenosti, kojim je stvoreno plodno tlo za uvođenje i proliferaciju “strojnih sugovornika” odnosno daljnjeg zastranjenja u parasocijalno. Istovremeno, postojeći pritisci društvenog života – prvenstveno oni egzistencijalni, kao i kronični manjak takozvanog slobodnog vremena –smanjuju učestalost i intenzitet neposrednih međuljudskih odnosa. Nadalje, glede tehnoloških noviteta, u srazu kvalitete i dostupnosti često se podliježe potonjem, koje tim stvara nove navike na razini individue, pa tako i novi standard društveno prihvaćenog ponašanja. Korištenje novih tehnologija, u početku usmjereno na istraživanje i interpretaciju, daljnjim se razvojem uokviruje te sužava kako kapacitete tako i znanja korisnika. Ukratko, uzmi ono što ti se nudi (nameće). Međutim, najviše nas brine masovni izostanak rasprave praćen brzom normalizacijom novih pretpostavki naše digitalne svakodnevice.
Nakon tematski širokog uvodnog sastanka, svoj predmet interesa nešto kasnije odlučili smo suziti na dominantni diskurs o UI u hrvatskom javnom prostoru – dakle, poruke koje dolaze s političkih i ekonomskih pozicija moći, prvenstveno kroz mainstream medije. Zašto? Uočili smo određene obrasce, poput simplifikacije, oportunizma, površnosti, ravnodušnosti ili senzacionalizma koje smo htjeli analizirati i kontekstualizirati - ili, drugim riječima, bolje razumjeti. Ukratko, cilj nam je otkriti u kojem su međuodnosu diskurs i (re)produkcija društvenog poretka. Kao pristup koji najbliže opisuje postavljene nam ciljeve oslonit ćemo se na metodu kritičke studije diskursa. Nadilazeći sadržaj medijskih poruka, u kontekstu UI primjena te metode značila bi sagledavanje njihovog konteksta, implikacija i vrijednosnih polazišta. Tko šalje određenu poruku i kome ju šalje? Kakav je strukturni položaj pošiljatelja, a kakav primatelja? Koji se interesi promiču i zašto? Ova tri pitanja predstavljaju operacionalizaciju općeg cilja. Kako svako istraživanje treba omeđiti, mi smo se odlučili za vremenski okvir koji započinje s pokretanjem ChatGPT-ja, najpopularnijeg alata generativne umjetne inteligencije za široku upotrebu, u studenom 2022. Materijal na kojem radimo uključuje poruke niza različitih aktera koji zajedno čine dominantni javni diskurs u Hrvatskoj, odnosno objave na najposjećenijim portalima, izjave političara, poduzetnika, utjecajnih javnih osoba, ali i onih koje se percipira stručnjacima u području, kao i razne marketinške poruke.
Uz to, iznalaženjem povijesnih analogija i općeg razvoja diskursa o umjetnoj inteligenciji, ali i tehnološkim novitetima općenito, željeli bismo produbiti razumijevanje sadašnjeg trenutka, historijski ga uvezati i protumačiti. Međutim, osim što se u diskursu oblikuju poruke koje bivaju plasiranim, njime se istovremeno isključuje čitav niz drugih poruka, pitanja i čitavih narativa. Shodno tome, na tragu morfogenetskog pristupa Margaret Archer[1], nastojimo saznati i objasniti zašto ono što je je, ali i što je u diskursu izostavljeno i zašto.
Nastavak istraživanja slijedi u 2026. godini.
Archer, M. (1995: 167). Analytical dualsim: the basis of the morphogenetic approach. Realist Social Theory: The Morphogenetic Approach (pp. 165-194). Cambridge: Cambridge University Press.
