Margareta Sinković: Kiša koja ne pada ni na koga

Izvedba rastvara pitanje poveznice prirodnih vodenih ambijenata i ljudskog djelovanja i otkriva na koje je sve načine čovjek povezan s vodenim tijelima.

Umjetničko istraživanje kao polazište uzima poetska djela različitih autora koja razmatra kroz prizmu ekopoezije. Sklapanjem elemenata poezije, videa i fotografije, plesnog i glazbenog materijala teži se stvaranju fluidnog i iluzornog izvedbenog okoliša poput tijela vode.  

U solu “Kiša koja ne pada ni na koga” Sinković zadire u suvremena ekološka pitanja, no time ne zalazi nužno u aktivističku sferu. Ekološku vrijednost umjetničkog istraživanja vidi u poetskoj razini izvedbe koja se razvija korištenjem i poigravanjem kazališnim konvencijama. Teži hibridnoj izvedbenoj formi koja stvara više različitih osjetilnih iskustava unutar jedne izvedbe. Osjetilno ima potencijal za proizvodnju određenog međuodnosa okolišnog prostora i ljudi čime se stvara drugačija percepcija prirode (pa makar i izmještene u kazališni kontekst) te poziva na pokušaj promjene dosadašnjeg odnosa prema njoj.

Na linku možete pročitati par riječi same autorice i pjesmu dramaturga Jana Sameka. 

Margareta Sinković (1998.) završava preddiplomski studij Suvremenog plesa – izvedbeni smjer (2021.) i diplomski studij Dramaturgije izvedbe (2024.) na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kao profesionalna plesačica i dramaturginja aktivno surađuje s plesnim i kazališnim umjetnicima na hrvatskoj nezavisnoj sceni i radi kao plesna pedagoginja u sklopu programa 4SOBE.
Kroz vlastiti umjetnički izričaj naginje promišljanju izvedbenog okoliša kao mjesta obgrljivanja tijela čime veliku pažnju stavlja na osjetilno iskustvo izvedbe. Kao značajan aspekt tog okoliša uzima sloj zvuka i glazbe koji na auditivnoj razini preuzima tijela publike i izvođačice. Zainteresirana je za poetički i transformativan potencijal izvođačkog tijela koji se poigrava idejom nestajanja i preobrazbe unutar prostora.

Njezini su studentski radovi predstavljeni na festivalu Monoplay u Zadru i UNIC CityLabs Festivalu u Liègeu. Neki od projekata u kojima sudjeluje kao izvođačica nakon završetka studija su performans autora Tome Savića - Gecana “Untitled (Croatian Pavilion)”, 2022. izveden na Biennalu likovnih umjetnosti u Veneciji, predstava “Caroling” (2022.) Petre Hrašćanec, izvedba “među” (2024.) autorica Anne Javoran i Viktorije Bubalo, i autorski projekt “Odjek” (2023.). Kao asistentica dramaturgije imala je prilike sudjelovati u projektu Ane Kreitmeyer “Priprema za sadašnje” (2023.) , a u radu koreografkinje Mije Zalukar “Kraj krajeva” (2024.) potpisuje dramaturgiju. Završila je Glazbenu školu Zlatka Balokovića 2016. godine te i dalje aktivno svira violinu. Kontinuirano radi na plesnim izvedbenim i tehničkim vještinama pohađanjem mnogih radionica (David Zambrano, Libby Farr, Julyen Hamilton, Francesco Scavetta i drugi). 

• Kiša koja ne pada ni na koga letak PDF — 2 MB

Kiša koja ne pada ni na koga53 photos