Margareta Sinković: Kiša koja ne pada ni na koga
'Kiša koja ne pada ni na koga" plesni je solo koji proučava ljudsko tijelo kao jedno od mogućih tijela vódā. Ovoga puta iz dvorane seli u dvorište Pogona Jedinstvo!
Izvedba Margarete Sinković rastvara pitanje poveznice prirodnih vodenih ambijenata i ljudskog djelovanja i otkriva na koje je sve načine čovjek povezan s vodenim tijelima.
Umjetničko istraživanje kao polazište uzima poetska djela različitih autora koja razmatra kroz prizmu ekopoezije. Sklapanjem elemenata poezije, videa i fotografije, plesnog i glazbenog materijala teži se stvaranju fluidnog i iluzornog izvedbenog okoliša poput tijela vode.
U solu “Kiša koja ne pada ni na koga” Sinković zadire u suvremena ekološka pitanja, no time ne zalazi nužno u aktivističku sferu. Ekološku vrijednost umjetničkog istraživanja vidi u poetskoj razini izvedbe koja se razvija korištenjem i poigravanjem kazališnim konvencijama. Teži hibridnoj izvedbenoj formi koja stvara više različitih osjetilnih iskustava unutar jedne izvedbe. Osjetilno ima potencijal za proizvodnju određenog međuodnosa okolišnog prostora i ljudi čime se stvara drugačija percepcija prirode (pa makar i izmještene u kazališni kontekst) te poziva na pokušaj promjene dosadašnjeg odnosa prema njoj.
Na linku možete pročitati par riječi same autorice i pjesmu dramaturga Jana Sameka.
Plesni solo bit će prilagođen izvedbama u prostoru dvorišta Pogona, u srijedu i četvrtak, 16. i 17. rujna u 20 sati. Ulaz je bez rezervacija, uz preporučene donaciju od 10 eura.
Margareta Sinković (1998.) nakon završene Škole za klasični balet 2015. godine, plesno obrazovanje nastavlja na tečajevima i radionicama suvremenog plesa. Na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu završava prijediplomski studij Suvremenog plesa – izvedbeni smjer (2021.) i diplomski studij Dramaturgije izvedbe (2024.) tijekom kojeg sudjeluje na Erasmus+ studentskoj razmjeni na JLU Giessen na Institutu za primijenjene kazališne studije. Njezini su studentski radovi predstavljeni na festivalu Monoplay u Zadru i UNIC CityLabs Festivalu u Liègeu.
Na nezavisnoj sceni djeluje kao plesačica, plesna pedagoginja, dramaturginja, i suradnica za scenski pokret te surađuje s hrvatskim i stranim autorima i autoricama. Kao izvođačica sudjeluje u performansu autora Tome Savića - Gecana 'Untitled (Croatian Pavilion)', 2022. izveden na Biennalu likovnih umjetnosti u Veneciji, pleše u predstavama 'Caroling' (2022.) Petre Hrašćanec, 'među' (2024.) autorica Anne Javoran i Viktorije Bubalo, 'THE NEW WHITE AESTHETIC' (2024.) autorice kemelo nozipho sehlapelo, i 'A More Muore' (2026.) koreografkinje Roberte Milevoj. U sklopu koprodukcije Moving Balkans nastupa u predstavi 'Ridges' (2026.) autorice Ermire Goro.
U autorskom radu predstavlja se solo plesnim formatima te svoj prvi profesionalni autorski projekt 'Odjek' (2023.) ostvaruje u sklopu ZPC-ovog razvojno-koprodukcijskog programa Koreospektar, a u sklopu Pogonovog programa POGONATOR 2025. realizira solo "Kiša koja ne pada ni na koga' (2025.). Plesni solo 'Bilješke bijelog cvijeća' (2025.) realizira na rezidenciji u sklopu festivala Manoir en Mouvement u Francuskoj.
Kao dramaturginja i suradnica za scenski pokret imala je priliku surađivati s hrvatskim plesnim i kazališnim autoricama, Anom Kreitmeyer, Mijom Zalukar, Lucijom Romanovom, Katjom Grcić i Rajnom Racz.
Završila je Glazbenu školu Zlatka Balokovića 2016. godine te i dalje aktivno svira violinu. Kontinuirano radi na plesnim izvedbenim i tehničkim vještinama pohađanjem mnogih radionica (David Zambrano, Libby Farr, Julyen Hamilton, Francesco Scavetta i drugi). U akademskoj godini 2022./2023. bila je asistentica-volonterka na nastavi kolegija Koreografija na drugoj godini prijediplomskog studija Suvremenog plesa - izvedbeni smjer (ADU, Zagreb) pod mentorstvom Irme Omerzo.
Kroz vlastiti umjetnički izričaj naginje promišljanju izvedbenog okoliša kao mjesta obgrljivanja tijela čime veliku pažnju stavlja na osjetilno iskustvo izvedbe. Kao značajan aspekt tog okoliša uzima sloj zvuka i glazbe koji na auditivnoj razini preuzima tijela publike i izvođačice. Zainteresirana je za poetički i transformativan potencijal izvođačkog tijela koji se poigrava idejom nestajanja i preobrazbe unutar prostora.
Naslovna fotografija: Margareta Sinković, Kiša koja ne pada ni na koga, Pogon Jedinstvo, Pogonator 2025., ožujak 2025. (Foto: Josip Bolonić)
